Djeca imaju samo jednu obavezu u životu, a to je da se igraju. Oni treba neprestano da skaču, da se igraju i da trče. Nema veze što će se ponekad i povrijediti. Mozak se razvija stimulacijom, a najveća stimulacija je igra.
Ono što svi roditelji treba da znaju jeste da dijete negjde u uzrastu od pete do šeste godine postaje socijalno biće. To je važno zato što roditelji često biraju pogrešne sportove za djecu, pa tako mališane u uzrastu od tri ili četiri godine upisuju na fudbal. To je besmisleno. Dijete do 5 godina je sebično, živi u svom svijetu. Ni njihovi drugovi nemaju prema njima taj osećaj prijateljstva koji će imati kasnije, prema tome, kolektivni sportovi nisu za malu djecu, ispod šeste godine.
Ako ih i pošaljete na kolektivni sport, možete da očekujete da će da uzme loptu i da ide od gola do gola jer ne umije da igra timski u tom uzrastu. Tek sa šest godina oni treba da budu uključeni u kolektivne sportove i razvit će interakciju. I naravno da će ta interakcija biti mnogo bolja ako je dijete provodilo vrijeme s drugom djecom.
Društvo djeci su druga djeca, ne babe i dede. To im nije prirodna sredina.
Dešava se da mi majka dovede dijete na pregled i da dođe sa svojom majkom, djetetovom bakom, pa onda ta baka vodi glavnu reč. Ja njoj onda kažem: Vi možete da referišete svoju ćerku kad je tu pošto ste vi nju rodili i znate o njoj sve, a ovo dijete je rodila druga žena i ona je ta koja treba da priča o djetetu, a ne baba.
Vratit ću se sad na čuvenu Piježeovu teoriju o razvoju koja kaže da dijete treba da uči kroz igru. Mi smo sad naučili da je to jedino pravo učenje, kroz motoričku aktivnost. Što više motoričke i fizičke aktivnosti, više će se razvijati intelekt. Dakle, ne ono sjedenje u kući i bjesomučno čitanje knjiga po čitav dan.
Naravno da i to treba i da je i to veoma korisno, ali mozak predškolskog djeteta se prvenstveno razvija kroz pravu igru. Razumije se da ovdje ne mislim na video-igre. Izučavano je kako se razvija i kako izgleda mozak djeteta koje provodi puno vremena igrajući video-igre. To je jedna redukovana moždana aktivnost, razvija se samo taj vizuelni korteks gdje dolaze vizuelni stimulusi i taj motorni korteks. Ništa drugo se ne razvija.
Dijete koje se igra s drugarima smišljajući razne igre i priče angažuje različite dijelove mozga i to je ono što je njima zapravo potrebno. Dakle, djecu treba voditi u vrtiće, igraonice, mogu da odigraju poneku igricu, ali s tim ne treba nikako pretjerivati.
Kojim sportom treba da se bavi predškolsko dijete?
Dijete predškolskog uzrasta je individua za sebe i idealno je da trči i vozi bicikl. I plivanje. To je jedan od najkorisnijih sportova jer opterećuje ravnomjerno sve grupe mišića, a istovremeno se uči i disanje. To je najbolji aerobni napor.
Školsko dijete već može da bude na nekim kolektivnim sportovima. Ja svakako ne preporučujem teretane za djecu iz više razloga. Ima dosta dokaza da oni koji se bave ekstremnim naporima imaju hipertrofiju srčanog mišića. Kad čujete da je neki mlad sportista, čak i dijete, umrlo na terenu, to je najčešće posledica hipertrofije srčanog mišića.
Fizička aktivnost je najbolja prevencija svake bolesti, to treba da znate. Šetnja je blagotvorna za sve vrste bolesti.
A što se tiče zdravog djetinjstva, ne postoji baš neki recept. Zdravo djetinjstvo je ono koje je najvećim dijelom u igri, interakciji sa drugom djecom i roditeljima i još jedan važan element je – kvalitetna ishrana.
