Piše: Alija Redžepovac
Muslimani bosanskog naroda nemaju budućnost bez bosanske države” izjava je akademika Rusmira Mahmutćehajića u toku gostovanja na Fejs televiziji,11.02.2023.godine, u kojoj se asocijativno vide katolici, pravoslavci ili jevreji bosanskog naroda. Ja potpuno razumijem, zašto akademik, isključivo uzima vjersku odrednicu, ali neki tkz.veliki političari iz entiteta Rs, nisu u stanju da prihvate postojanje jednog naroda, kojemu se ne mogu oduzeti politička prava a koji nije kršćanski ili hrišćanski, nego bahato nalete na tanak led ili truhlu dasku i baš tu propadnu u necivilzacijsku dubinu.
Predsjednik toga entiteta,poput dežurnog megafona ,odgovara akademiku ovako: “…akademik Mahmutćehajić nikako da shvati da je Dejtonski (mirovni) sporazum uvažio realnost, a ne fikcije koje su muslimani njegovali čak i prije GRAĐANSKOG rata”.
Kako je u ove tri države bivše YU ( BiH i ove dvije što je dave), istina postala laž, a laž se pretvara u istinu, odlučio sam da analiziram pojam i klasifikaciju građanskih ratova.
Pa krenimo redom.
Građanski rat, je rat između određenih organiziranih grupa unutar jedne države .
Najčešći ciljevi građanskih ratova, jesu, nasilno preuzimanje vlasti unutar određene države. Nekada se vode radi promjene vladine politike, kako bi neka oblast ili regija, ostvarila veća građanska i politička prava.
Ako bi analizirali historiju građanskih ratova,obavezno moramo otići u prvo stoljeće stare ere, u Staro rimsko carstvo. Negdje oko 88.godine st.e. u Rimu dolazi do zategnutih političkih odnosa između nobila, čiji je predstavnik bio Lucije Kornelije Sula i demokrata na čelu sa Gajom Marijem. U ovom dugotrajnom ratu pobjedu je odnio Sula, preuzeo vlast u Rimu i uspostavio diktaturu.
Drugi veliki građanski rat vođen je između Gaja Julija Cezara i Gneja Pompeja.
Pobjedu je odnio Cezar i on je uspostavio diktaturu.
Treći građanski rat u Starome Rimu vođen je između Oktavijana i Marka Antonija. Nakon Oktavijanove pobjede, Oktavijan se proglašava Augustusom ( uzvišeni) a Rim postaje carevina.
Prema tome, svi ovi građanski ratovi vođeni su unutar države, za prevlast u državi a nikako protiv rimske države.
U svijetu nakon Drugog svjetskog rata, vođeno je više od 130 građanskih ratova.
U mnogim građanskim ratovima ovoga vremena, intervenisale su velike sile, a najčešće su intervenisale SAD.
Građanski ratovi ovoga doba odnijeli su više od 25 miliona ljudskih života i veći broj miliona raseljenog stanovništva.
Mnoge zemlje u kojima je trajao dugotrajan građanski rat doživjele su ekonomski kolaps.
Ako pokušamo da izvršimo klasifikaciju građanskih ratova, dolazimo do saznanja da su to ratovi koji se isključivo vode unutar jedne zemlje.
Imaju za cilj:
1.nasilno preuzeti državnu vlast,
2.da promijene vladinu politiku,
3.da preuzmu određenu regiju.
Ovakvu formalnu klasifikaciju propisuje James Fearon sa Stanford univerziteta.
Prema tome, u BiH nije vođen građanski rat. To što je dio bosanskog stanovništva stao na stranu napadača,to ne znači da je građanski rat.
Ja se ovdje neću pozvati na presude Haškog tribunala,podsjetit ću da na dnevnoj osnovi, politika Zagreba i Beograda, dokazuju da su u ratu protiv Bosne ostvarili određene teritorijne rezultate (najnovije,npr. Plenković i Radman na zasjedanju HNS- a utvrđuju politiku BiH, Brnabić: Srbija će graditi centrale na Drini).
Uostalom, Dodik svakog dana potvrđuje tezu osvajačkog rata protiv Bosne i Hercegovine: BiH nije država, proglasiti nezavisnost Rs, Srbija i Rs su jedno itd.
Na kraju: kakvu je to realnost uvažio Dejtonski sporazum? Kakvu je poruku Dodik uputio?
