Ime sela Džepi Jevto Dedijer izvodi od albanske riječi djepe-djep, što znači kolijevka, bešika. Ovakvo izvođenje ima smisla, jer udolina u kojoj je smješteno selo Džepi upravo podsjeća na kolijevku.
Pođeš tako, odeš, živiš, putuješ i tragaš. Prođe dobar dio života, kruni se i nestaje, neke tuge zatrpaš duboko u sebi. A, onda, jedne noći pomisliš da bi bilo lijepo pisati o stećcima u Konjicu, onim oko kojih ste se kao djeca igrali.
Shvatiš potom da sve češće misliš o jednoj staroj krušci u jednom selu iz kojeg nikad nisi otišao, a u kome dugo nisi bio. Tada ugledaš ovaj snimak, a na njemu i kuću i krušku.
Gledaš video, skrinšotuješ tamo blizu džamije i vidiš. Zažmuriš i eto onog ljetnjeg dana i debelog hlada, ljuljaš se zatvorenih očiju i maštaš… a sunce kroz lišće i kroz zatvorene kapke prosipa zlato. Trenutak sa kojim se živi i umire. Sve vidiš i kruška se nazire na snimku, ali nema više jedrine ni hlada, vrijeme čini svoje, nismo iste ni ona ni ja, a ni kuća.
Dijeli nas najmanje 37 godina od onog dana. Ništa više nije isto, a opet, onaj trenutak je jednako živ, odolijeva prolaznosti svega.
I tako odoše stećci u drugi plan, ostavljeni za drugi dan. A, vama predlažem da upoznate skriveni biser Balkana, selo Džepi u opštini Konjic. Baš me zanima da li ćete naći moju krušku.
