Robotizacija u industriji više nije stvar budućnosti – ona se već dešava u Bosni i Hercegovini (BiH). Kompanije sve češće odlučuju da ulažu u digitalizaciju i automatizaciju proizvodnih procesa kako bi smanjile troškove, povećale efikasnost i riješile sve izraženiji problem nedostatka radne snage.
“Svijest privrede o potrebi robotizacije i automatizacije se mijenja. Kada sam ranije govorio o robotima s druge strane nisam imao sagovornika, privrednici nisu vidjeli šta se dešava na tržištu, a nakon dvije-tri godine im je postalo jasnije jer su se susreli s problemom nedostatka radne snage, brzine i efikasnosti proizvodnje”, ističe Asim Pedić, CEO kompanije Metron Automation iz Gračanice.
Metron radi od 2019. godine, nudi rješenja iz oblasti robotike i automatizacije, od dizajna do implementacije kompletnog robotskog sistema. Pored domaćeg tržišta, njihovi proizvodi se izvoze u Njemačku, Švajcarsku i Dansku.
Najčešće rade rješenja u metalskoj industriji, gdje ima dosta varenja, bušenja, obrade, ali imaju posla i u drvnoj i prehrambenoj industriji. Imaju iskustva u robotskom zavarivanju i tu su, dodaje Pedić, među liderima na Balkanu. Robota za zavarivanje nedavno su predstavili i na sajmu privrede Banja Luka Expo 2025.
Kobot – novi saveznik radnika
Branislav Babić iz kompanije Master inženjering iz Banjaluke na sajmu je predstavio kobota, koji je ustvari kombinacija kolaboracije i robota i koji može da radi rame uz rame s ljudima, bez zaštitnih ograda koje su obavezne kod klasičnih robota.
Kobot je bezbijedan – ako se čovjek previše približi, on stane. Služi za transport proizvoda, može da vrši paletizaciju, da služi i za zavarivanje, za nanošenje farbe, za pick and place aplikacije.
Master inženjering se bavi industrijskom automatizacijom, prvenstveno frekventnom regulacijom motornih pogona, konstrukcijama i izradom softvera te uvozi opremu koja značajno povećava energetsku efikasnost pogona.
“Naša rješenja su usmjerena na energetsku efikasnost ili na poboljšanje rada određenih procesa, na uštedu u smislu radne snage gdje se mogu pronaći određena rješenja instaliranjem povoljnih transportnih sistema ili robotizacije”, kaže Babić.
Koliko košta robot
Osnovno robotsko rješenje, kaže Pedić, košta između 50.000 i 60.000 evra, a kompleksniji sistemi mogu koštati i od dva do tri puta više. Na pitanje za koliko se isplati takva investicija, objašnjava da su roboti najisplativiji u serijskoj proizvodnji u dvije ili više smjena.
“Nema smisla da robot radi jedan komad nekog proizvoda, tu je čovjek dosta kvalitetniji. Robot se primjenjuje ako imate ponovljivost, gdje će on raditi bez greške, to ima smisla. Ako ga uposlite u dvije smjene, možete ga za godinu i po ili dvije otplatiti. To je veoma brzo”, objašnjava Pedić.
Babić ističe da je cijena kobota oko 28.000-29.000 evra, može raditi tri smjene i zamijeniti više radnika.
U takvim uslovima, isplati se za godinu dana. “Da li je skup ili nije zavisi od toga kako će se upotrijebiti”, ističe Babić
Neophodno je, dakle, da se prvo robotski sistem uklopi u određenu proizvodnju. “Gdje se upotrebljava robot, tamo gdje su uslovi za radnike opasni, a može da se koristi i da se uštedi. Robot ne ide na bolovanje, ne traži povećanje plate”, poručuje Babić.
Drvni sektor na niskom nivou što se tiče automatizacije i robotizacije
Mnogi poslodavci počinju razumijevati da investicija u automatizaciju i robotizaciju štedi novac na duže staze – ne samo kroz smanjenje broja operatera, nego i kroz smanjenje grešaka, otpada i kvarova.
“Pored metalske industrije, drvna industrija takođe se okreće ovim rješenjima, ima dosta potencijala u samoj obradi drveta i CNC tehnologiji. Drvni sektor je na niskom nivou što se tiče automatizacije i robotizacije, ima dosta prostora i potencijala da se proizvodnja unaprijedi i u tom dijelu vidim dosta novih kupaca i rješenja u budućnosti”, ističe Pedić.
Babić dodaje da se često susreće s ljudima koji smatraju da privreda u BiH uopšte ne postoji ili je na niskom nivou. “Međutim, evidentno je da privredna aktivnost u BiH postoji i da je svaki dan sve veća i veća. Primijetimo rast tržišta. Naši kupci su podijeljeni na nekoliko sektora, jedan su proizvođači opreme koji koriste naše sistema kao dio svojih mašina koje prodaju, a drugi sektor su sistem integratori koji naše proizvode ugrađuju u određene projekte za pogon raznih sistema. Treća grupa kupaca su finalni korisnici koji koriste naša rješenja za svoje pogone”, kaže Babić.
Podsticaji za automatizaciju i robotizaciju slabo iskorišteni
Oba sagovornika upozoravaju na to da preduzeća rijetko koriste dostupne javne pozive i fondove za digitalizaciju i inovacije. Razlog? Komplikovana dokumentacija i nepovjerenje.
“Ima dosta javnih poziva od institucija i drugih fondova za digitalizaciju, ali primijetio sam da su svi lijeni po tom pitanju. Pokušavam kupcima da to približim, svi se boje dokumentacije i komplikovano im je. Nemaju povjerenja da se sredstva mogu dobiti, misle da je sve namješteno, a ustvari je vrlo jednostavno. Traži se dokumentacija i vrijeme i onaj ko ti daje finansijsku pomoć želi da bude upotrijebljena na pravi način. Samo je pitanje energije potencijalnih korisnika da apliciraju”, kaže Pedić.
Babić dodaje da privreda mora da se uklopi u uslove za dobijanje podsticaja koje propisuju Vlada ili određen fond, ali ističe i drugu stranu, da uslove često propisuju oni koji ne razumiju proces proizvodnje. Podstiče se, dodaje, kupovina novih mašina, ali ne i unapređenje starih.
“Ljudi koji propisuju te uslove nisu svjesni šta se može postići starom mašinom, a novim upravljanjem. Mehanika stara 20-30 godina često je bolja nego nova, stare mašine mogu postići preciznost uz dodatak novog upravljanja”, pojašnjava Babić.
Investicija u budućnost: Kako do robota
Robotika i automatizacija nisu luksuz, već nužnost u savremenoj industriji. Kako kažu iz Master inženjeringa i Metrona, roboti ne dolaze da zamijene čovjeka – već da mu olakšaju posao, povećaju produktivnost i sigurnost, a kompanijama omoguće opstanak i rast.
Babić ističe da od opreme uvoze frekventne regulatore, HMI (Human-Machine Interface) panele, servo motore, robotiku, a da rade konstrukcije od aluminijskih profila, izrađuju softvere te vrše instalaciju i integraciju svih elemenata u jednu smislenu cjelinu koja služi finalnom korisniku.
“Svaki sistem prilagođavamo potrebi kupaca. Jako rijetko radimo serijski, 90 odsto naših proizvoda je različito prema zahtjevima kupaca”, kaže on i dodaje da klijent jednostavno treba da kaže šta želi da radi i u Master inženjeringu sve to pokušaju da integrišu u robotski ili drugi sistem.
Pedić dodaje da po pozivu dolaze kod klijenata kako bi se upoznali s procesom proizvodnje. “Kupac može s nama da podijeli ideje, crteže i dokumentaciju kako zamišlja proizvodnju i proizvode, kako bi mi onda ponudili rješenje. Manje-više, naša rješenja su primjenjiva u svim industrijama, samo zavisi od trenutka šta je potrebno na tržištu i mi se tome prilagodimo”, pojašnjava Pedić.
Postoji nekoliko poznatih proizvođača robotske ruke u svijetu, a u Metronu rade dodatne dijelove za same robotske ruke, odnosno robotske ćelije (sistem). “Ako ruka ima šest opcija kretanja, mi dodajemo još npr. pet ili 10, zavisi koliko nam je potrebno, tako da u konačnici dobijemo kompletan robotski sistem koji ima još dodatnih mogućnosti rotacija, kinematike, konfiguracije koje mi izrađujemo i mehanički i elektro i što se tiče upravljačkog dijela. Radimo i softverski dio”, kaže Pedić.
S druge strane, ne proizvode motore, reduktore, ali rade određene konstrukcije, mehaničke sklopove, daju rješenje u oblasti pneumatike, elektrodijela. “Po zahtjevu kupca sve prilagođavamo njegovim potrebama. Na osnovu sagledavanja proizvodnog procesa, vremena, angažovanog kadra i broja proizvedenih jedinica, predlažemo povećanje broja proizvedenih jedinica, umanjujemo broj operatera, povećavamo efikasnost”, poručuje Pedić.
