Vratili se na Zemlju 10 godina stariji, zapanjujući tragovi na tijelu

Kada je NASA objavila fotografije Suni Williams i njenog kolege astronauta Butcha Wilmorea, kad su se vratili na čvrsto tlo, nešto je odmah bilo jasno – ova misija je uzela vidljiv danak. Williams (59) izgledala je primjetno mršavije, zglobovi su joj djelovali krhko, kosa joj je sijeda, a lice mršavije. Medicinski stručnjaci kažu da su ovo znakovi intenzivnog fiziološkog naprezanja koji mjeseci u svemiru mogu izazvati.

Williams i Wilmore su prvobitno trebali provesti samo osam dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) nakon lansiranja 5. juna 2024. godine, ali tehnički kvarovi na Boeingovoj svemirskoj letjelici Starliner pretvorili su njihovo kratko putovanje u 286-dnevni maraton u mikrogravitaciji. Kada su konačno sletjeli uz obalu Floride, efekti dugotrajnog boravka u svemiru bili su više nego očiti.
Doktori su izrazili zabrinutost zbog Sunijinih vidljivo tankih zapešća, što bi moglo ukazivati na značajan gubitak mišića. Dr. Olalekan Otulana, liječnik opće prakse u Velikoj Britaniji, objasnio je u izvještaju Daily Maila da “atrofija mišića, posebno u mišićima podlaktice, uobičajena je nakon dugotrajnog svemirskog leta zbog smanjene upotrebe ovih mišića u mikrogravitaciji.”
Dr. John Jaquish, biomedicinski inženjer u Jaquish Biomedical, istakao je da je Williams također vjerovatno izgubila težinu i koštanu masu.
– Bez gravitacije, ne varite ni hranu. To, u kombinaciji s ograničenom pokretljivošću, ubrzava gubitak mišića i kostiju – rekao je za DailyMail.com.

Žene su, posebno, podložnije gubitku gustine kostiju zbog lakših struktura kostiju i pada im nivoa estrogena nakon menopauze. Dr. Vinay Gupta, pulmolog i veteran ratnog zrakoplovstva, primijetio je:
– Nisam iznenađen. Na žene te stvari utječu više nego na na muškarce.

Život u svemiru skoro godinu dana ne slabi samo mišiće, već utječe i na varenje. Sunijin očigledan gubitak težine mogao bi biti povezan s njenim tijelom koje se bori da efikasno preradi hranu. Dr. Jaquish je objasnio:
– U mikrogravitaciji probava se usporava. Hrana se ne kreće tako efikasno kroz sistem, tako da astronauti često jedu manje i apsorbiraju manje hranljivih materija.
Kosti astronauta postaju krhke i gube jedan posto svoje koštane mase mjesečno – što je jednako cijeloj godini starenja na Zemlji. Kosti također trpe udarac jer astronauti ne dobijaju vitamin D od sunčeve svjetlosti. Dok ISS leti iznad ozonskog omotača Zemlje, zaštićen je od svih vrsta ultraljubičastog svjetla. Iako astronauti uzimaju dodatke vitamina D, njihovim bestežinskim tijelima održavanje kostiju nije prioritet.
NASA savjetuje svojim astronautima da vježbaju 2,5 sata svaki dan kako bi spriječili ovu atrofiju kostiju i mišića, koja je slična učincima ležanja u krevetu. Ipak, istraživanja su pokazala da astronaut od 30 do 50 godina koji provede šest mjeseci u svemiru izgubi otprilike polovicu svoje snage. Boravak u svemiru također čini srce slabijim jer ne mora pumpati krv protiv gravitacije, pa ne radi tako naporno. Srčane aritmije stoga su vrlo česte među astronautima. U svemiru se volumen krvi smanjuje, a mijenja se i način na koji krv teče – usporava se na nekim područjima, što može dovesti do stvaranja ugrušaka. Neki astronauti imaju stanje poznato kao venska tromboza svemirskih letova.

Možda je najopasniji učinak produženog boravka u svemiru izlaganje zračenju, koje može povećati rizik od razvoja stanja poput nekoliko vrsta raka i Alzheimerove bolesti. Zemljina atmosfera i magnetsko polje štite nas od visokih razina zračenja – ali u svemiru astronauti nemaju tu zaštitu. Astronaut u misiji koja traje šest mjeseci ili duže primit će više od deset puta više zračenja nego što se prirodno javlja na Zemlji.
– Nivo promjene koju vidimo ista je koju biste vidjeli kod nekoga ko puši kutiju cigareta dnevno – objašnjava Scott M. Smith, nutricionist u Nasinom Svemirskom centru Lyndon B. Johnson u Houstonu. Jedan tim istraživača otkrio je da epiderma astronauta postaje gotovo 20 posto tanja u svemiru, možda zbog niske gravitacije, što može naštetiti sposobnosti kože da raste i sama se obnavlja. Budući da je tako tanka, koža je sklonija posjekotinama kojima treba dulje da zacijele.