Bh. tržište rada je suočeno s brojnim izazovima, zbog čega trpe prvenstveno privredni subjekti i radnici. Jedan od najvećih izazova jeste nedostatak radnika, a za šta postoji nekoliko uzroka.
Među tim uzrocima su odlazak radno sposobnog stanovništva u druge države i starenje stanovništva. Osim toga, kako smatraju pojedini ekonomisti, uzrok je to što je i Bosna i Hercegovina ušla u fazu u kojoj su razvijene države odavno, a to je da je sve više onih koji jednostavno ne žele raditi određene poslove, primarno one fizičke.
Za privrednike je dijelom rješenje u dolasku radnika iz drugih, mahom nerazvijenijih zemalja, što se već uveliko događa. No, ovo je mjera od koje mnogi strahuju jer postoji rizik da će se njome oboriti cijena rada u Bosni i Hercegovini. Ovaj rizik postoji uz kršenje radničkih prava, za koje je dojam da je manje učestalo u odnosu na neki raniji period.
S trenutnim brojem zaposlenih je sve teže finansirati penzijski sistem jer se povećava broj penzionera. Naime, u Federaciji Bosne i Hercegovine je 1,15 radnika na jednog penzionera. Dakle, 1,15 radnika svojim radom zarađuje penziju jednog penzionera. Optimalan omjer je tri radnika na jednog penzionera. Ovaj problem postoji u mnogim drugim državama, a rješava se i povećanjem granice starosne dobi za penzionisanje.
O navedenim i drugim izazovima na tržištu rada u intervjuu za Klix.ba je govorio ministar rada i socijalne politike FBiH Adnan Delić (NiP).
Velike su promjene na tržištu rada FBiH. Radnici kojih zanimanja najviše nedostaju na tržištu?
Tržište rada u FBiH suočava se s dinamičnim promjenama koje su rezultirale deficitom radne snage u određenim sektorima. Najizraženiji nedostatak radnika primijećen je u građevinarstvu, gdje su posebno traženi zidari, tesari, armirači, keramičari i moleri. Sličan trend je i u zanatskim zanimanjima poput električara, vodoinstalatera i stolara.
Osim toga, ugostiteljstvo, turizam i prerađivačke industrije imaju manjak kvalifikovane radne snage dok se u oblasti transporta osjeća deficit vozača. Nadalje, zdravstvo se suočava s nedostatkom medicinskog osoblja, a IT industrija kontinuirano traži stručnjake različitih profila.
Ovi trendovi ukazuju na potrebu za strateškim pristupom u planiranju obrazovnih programa i politika zapošljavanja. Neophodna je sinergija između obrazovnog sistema i potreba tržišta rada. U tom kontekstu, implementacijom strategije zapošljavanja za ovaj strateški period predvidjeli smo rad na aktivnim mjerama zapošljavanja upravo u cilju jačanja lične zapošljivosti.
Ipak, uprkos svemu, neophodno je među mladima popularizovati i promovisati deficitarna zanimanja, informisati ih o mogućnostima zapošljavanja i profesionalnog razvoja u tim sektorima. Na neki način pokušati zainteresovati mlade da se usavršavaju u navedenim oblastima. Neophodno je i novo planiranje upisnih kvota u obrazovnim ustanovama da bi se povećao broj upisa za ona zanimanja koja se traže na tržištu rada.
Zašto je došlo do ovoga? Da li su tačne tvrdnje da domaće stanovništvo više ne želi da radi određene poslove?
Razlozi za trenutni deficit radne snage u određenim sektorima su višestruki i kompleksni. Jedan od važnih faktora je migracija radne snage prema Evropskoj uniji, gdje se traže bolji uslovi rada i više plate. Ovaj trend dodatno je pojačan globalizacijom i otvorenošću tržišta rada, što omogućava lakšu mobilnost radne snage.
Osim toga, promjene u društvenim vrijednostima i očekivanjima mladih generacija igraju značajnu ulogu. Mnogi mladi danas preferiraju zanimanja koja nude fleksibilnost, mogućnost rada na daljinu i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Tradicionalna zanatska zanimanja često se percipiraju kao fizički zahtjevna i manje atraktivna, što već niz godina unazad rezultira manjim interesovanjem za takve profesije.
Delić: Trendovi na tržištu rada u FBiH postoje i u drugim državama (Foto: Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH)
Slični trendovi primijećeni su i u drugim zemljama. Primjera radi, domaće stanovništvo u Njemačkoj više uopće ne želi raditi određene poslove, što je dovelo do pojačane potrebe za uvozom radne snage iz inostranstva. Ova pojava ukazuje i na globalni izazov prilagođavanja tržišta rada novim generacijama radnika i njihovim očekivanjima.
Kako namjeravate olakšati dolazak stranih radnika?
Svjesni smo da je angažovanje stranih radnika neophodno da bi se popunile praznine na tržištu rada i osigurao kontinuitet u određenim sektorima, posebno uslužnim i proizvodnim, koji nemaju luksuz zaustavljanja rada i čekanja boljih vremena.
U tom kontekstu, Ministarstvo rada i socijalne politike radilo je na izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju stranaca, što je trenutno u javnoj raspravi, a upravo u cilju pojednostavljenja izdavanja radnih dozvola.
Planirane izmjene su skraćivanje rokova za obradu zahtjeva i smanjenje administrativnih barijera, čime će se omogućiti učinkovitije i transparentnije procedure te omogućiti pristup radnoj snazi onda kada za njom postoji potreba. Ovo je posebno važno za sezonske poslove i uvoz radne snage u vrijeme sezone, a ne nakon što ona prođe, što je česta pojava upravo zbog dugotrajnih administrativnih procedura.
Ono što je važno naglasiti jeste da u nadležnosti Ministarstva rada i socijalne politike nije uvoz radne snage, niti određivanje kvota uvoza, već samo dio koji se odnosi na procedure izdavanja radnih dozvola, produženje i nadzor.
Kako komentarišete kritiku da se dovođenjem stranih radnika obara cijena rada?
Razumijem zabrinutost da bi se angažovanjem stranih radnika moglo dogoditi smanjenja cijene rada, ali držim da se to neće dogoditi, bar ne u dogledno vrijeme. No, važno je naglasiti da je neophodno popuniti praznine na tržištu rada u sektorima u kojima postoji izražen nedostatak radne snage, a ne zamijeniti domaće radnike ili smanjiti njihove plate.
Iskustva drugih država pokazuju da se angažovanjem stranih radnika može doprinijeti rastu produktivnosti i konkurentnosti privrede. Bitno je osigurati da se svi radnici, bez obzira na porijeklo, tretiraju jednako u pogledu prava, obaveza i uslova rada.
Treba uzeti u obzir da su radne migracije već godinama sastavni dio života i nas na ovim prostorima i da u osnovi nisu proizvod novog doba. Istina, krajem prošloga stoljeća su bile izraženije migracije naših građevinskih radnika u evropske zemlje, ali imali smo uvijek strane radnike i u zemlji i regionu. Sada je sve to izraženije jer je mobilnost radnika prema našem području veća nego ranije jer je globalizacija prosto učinila svoje.
I dalje je mnogo zloupotreba radnika i neispunjavanja zakonskih obaveza. Zašto je to tako?
Zloupotrebe radnika i nepoštivanje zakonskih obaveza predstavljaju ozbiljan problem koji podriva povjerenje u tržište rada i institucije.
Razlozi su višestruki. Neki poslodavci koriste pravne praznine, tzv. sive zone u zakonu i nedovoljnu inspekcijsku kontrolu dok su radnici često nedovoljno informisani o svojim pravima. Zbog toga je neophodno raditi na jačanju inspekcijskih službi i strožem sankcionisanju poslodavaca koji krše zakon, kao i radnika koji krše zakon.
U prethodnom periodu već smo tražili od kantonalnih vlada da popune inspekcije rada i zaštite na radu jer se pokazalo da su one uglavnom dekapacitirane i da kao takve ne mogu “osvojiti” tržište rada, odnosno ispratiti implementaciju zakona na tržištu rada.
Kroz novi Zakon o radu radimo na dodatnoj zaštiti radnika i pooštravanju sankcija za nepoštivanje propisa iz Zakona. Cilj nam je modernizovati ovaj zakon i uskladiti ga sa standardima i direktivama EU.
Da li postoje pozitivni i/ili negativni efekti neradne nedjelje za radnike u trgovini na cijelom tržištu rada? Ako postoje, koji su to?
Pitanje neradne nedjelje za trgovačke objekte regulisano je Zakonom o unutrašnjoj trgovini i propisima koji su u nadležnosti drugog ministarstva. Ministarstvo rada i socijalne politike ne analizira učinke ovog propisa, niti učinke koji eventualno proizilaze zbog njega jer nismo nadležni ni za njegovo donošenje, ni provođenje, niti praćenje efekata njegove primjene.
Od početka smo imali izražen stav o neradnoj nedjelji, koji podrazumijeva, naravno, podršku unapređenju radničkih prava, ali ne na ovaj način i ne regulisanjem prava iz radno-pravnih odnosa kroz Zakon o unutrašnjoj trgovini.
Ono što stalno ističemo jeste da za radnike u FBiH ne postoji neradna nedjelja. Postoji pravo radnika na sedmični odmor, odnosno slobodne dane u sedmici, ali koji će to dani biti, određeno je kolektivnim ugovorima, internim aktima poslodavaca i drugim propisima u skladu sa Zakonom o radu.
Da li je danski način adekvatan način da se bh. tržište rada dinamizira i učini produktivnijim, tj. da se liberaliziraju uslovi zapošljavanja i otpuštanja radnika, ali da postoje dobri sistemi kvalifikacije, dokvalifikacije i prekvalifikacije te socijalne podrške u slučaju nezaposlenosti, bolesti i drugih životnih poteškoća? Kada bismo mogli biti spremni za njega?
Danski model zapošljavanja, poznat kao flexicurity (fleksibilnost i sigurnost), kombinuje fleksibilnost tržišta rada s jakom socijalnom zaštitom i aktivnim politikama zapošljavanja. U osnovi, poslodavcima je omogućeno da lako zapošljavaju i otpuštaju radnike, ali država osigurava snažne mehanizme podrške nezaposlenima kroz obuku, prekvalifikaciju i finansijsku sigurnost dok ne pronađu novi posao.
Ovaj model je izuzetno učinkovit u zemljama sa stabilnim ekonomijama i jakim institucijama. Međutim, u FBiH trenutno ne postoje dovoljno razvijeni mehanizmi za njegovu punu primjenu. Naše tržište rada još uvijek karakterišu nedovoljno fleksibilni oblici zapošljavanja i nedostatak sveobuhvatne socijalne sigurnosti kojom bi se radnicima osigurala zaštita u slučaju gubitka posla.
Ipak, elementi ovog modela mogli bi se postepeno uvoditi izmjenama Zakona o radu i aktivnom politikom zapošljavanja, jačanjem programa prekvalifikacije i uspostavljanjem boljih sistema podrške nezaposlenima, što je i predviđeno strategijom zapošljavanja i novim modelom zapošljavanja mladih, tzv. garancijom za mlade.
FBiH može dugoročno raditi na prilagođavanju ovog modela našim specifičnostima, ali to zahtijeva jačanje institucija i stabilniju ekonomsku osnovu.
Možete li objasniti šta znači to da će s biroa biti skinut onaj ko tri puta odbije posao, kako je predviđeno Nacrtom zakona o posredovanju u zapošljavanju?
Ova izmjena u zakonu nije uvedena kako bi se ljudi kažnjavali, već kako bi se osiguralo da evidencija nezaposlenih osoba na biroima odražava stvarno stanje. Trenutno imamo situaciju da je značajan broj osoba formalno evidentiran kao nezaposlen, ali nije aktivno zainteresovan za rad – često zbog rada na crno ili nekih drugih razloga.
Prema Nacrtu zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih, nezaposleni koji tri puta odbiju ponuđeni posao koji odgovara njihovim kvalifikacijama bit će uklonjeni s evidencije. To znači da više neće imati status aktivnog tražioca posla, ali će i dalje imati pristup zdravstvenom osiguranju, što je važno naglasiti, kao i svaka druga prava koja proizilaze iz statusa nezaposlene osobe i u tom segmentu se neće ništa mijenjati.
Naš cilj je da službe postanu efikasan instrument za zapošljavanje, odnosno da aktivno posreduju između poslodavaca i onih koji aktivno traže posao, a ne samo administratori evidencija.
Zato ćemo, u skladu sa strateškim ciljevima strategije, dodatno raditi na programima aktivnih politika zapošljavanja, prekvalifikacije i profesionalne orijentacije da bi svaka osoba, posebno mladi i žene koje spadaju u teško zapošljive kategorije, imali realne šanse da pronađu posao.
Kako će se u budućnosti regulisati pitanje zdravstvene zaštite nezaposlenih osoba?
Zdravstvena zaštita nezaposlenih osoba regulisat će se tako da niko ne ostane bez zdravstvenog osiguranja. Najvažnija promjena koju uvodimo jeste razdvajanje aktivnih i pasivnih nezaposlenih osoba.
Aktivni tražioci posla su oni koji redovno dolaze na biro, učestvuju u programima zapošljavanja i iskazuju interes za rad. Pasivni su oni koji ne traže aktivno posao, ali su i dalje na evidenciji, često samo zbog pristupa zdravstvenom osiguranju. Nadamo se da ćemo s Federalnim ministarstvom zdravstva pronaći zajednički jezik.
Naglašavam, ova izmjena u Zakonu o posredovanju u zapošljavanju nije usmjerena na uskraćivanje prava ikome, već na racionalizaciju sistema, njegovu bolju i efikasniju ulogu u posredovanju u zapošljavanju. Slične ili iste reforme provedene su u državama regije, pa i u bh. entitetu RS, gdje su uvedene jasnije kategorije osiguranika i definisane obaveze aktivnog traženja posla.
Da li će biti nužno povećanje starosne dobi za penzionisanje?
Pitanje povećanja starosne dobi za penzionisanje je kompleksno i zahtijeva analizu dugoročnih ekonomskih i demografskih trendova. Naš penzioni sistem se trenutno suočava s izazovima zbog nepovoljne demografske strukture i odlaska radno sposobnih iz zemlje.
U EU i regionu već vidimo trendove podizanje starosne granice za penzionisanje zbog produženja životnog vijeka i potrebe za održivošću penzionih fondova. U FBiH za sada ne postoji planirano povećanje starosne dobi, ali se kontinuirano prate sve promjene u društvu i sistemu te se shodno tome razmišlja o svim mogućim modelima koje nastojimo prilagođavati našim potrebama.
Delić: Nije planirano povećanje starosne dobi za penzionisanje (Foto: Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH)
Prioritet nam je osigurati stabilnost penzijskog sistema kako isplate penzija, ni sadašnjim, a ni budućim penzionerima ne bi bile dovedene u pitanje. S tim u vezi, upravo radimo na izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju.
