Milorad Dodik separatističke poteze povlači već godinama, vješto dolazeći do crvene linije, a kada država Bosna i Hercegovina, odnosno njene institucije ne odreagiraju na vrijeme i adekvatno ga ne kazne on ide dalje.
Da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine lupilo šakom od sto, naredilo SIPA-i da ga uhapsi, izvede pred Sud BiH koji bi ga kaznio 2016. godine kada je organizirao i proveo neustavni referendum o danu RS-a, danas bi vjerovatno svjedočili drugačijoj situaciji.
Uloga Siniše Karana
Treba li podsjećati da je aktuelni ministar MUP-a RS-a Siniša Karan tada bio predsjednik Republičke komisije za sprovođenje referenduma. Devet godina poslije vidimo ga na poziciji prvog čovjeka MUP-a RS-a, koji za razliku od federalnog ministra unutrašnjih poslova ima i operativne nadležnosti nad policijom.
Osokoljen zimskim snom državnih institucija nakon što je uspješno proveo neustavni referendum, Dodik je nastavio i narednim godinama rušiti sve pred sobom.
Dejtonska struktura BiH, dokument nimalo bezazlenog sadržaja, sačinjen 2012. godine naprasno je nestao sa web stranice predsjednikrs.rs. No, ostala je Deklaracija SNSD-a iz 2015. godine. Sada je sve dodatno podebljano Deklaracijom Svesrpskog sabora iz juna prošle godine, čiji je autor zloglasna Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU)
Ono što ovu deklaraciju, koja sadrži 49 zaključaka, čini još opasnijom od Memoranduma SANU-a, i svih do sada ispisanih rezolucija, deklaracija, memoranduma… jeste činjenica da je prvi puta Skupština Srbije usvojila zvanično jedan dokument koji je u cijelosti protiv Dejtonskog sporazuma, NATO puta Bosne i Hercegovine i poziva na nepoštivanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine!
To znači da su tačke definirane ovom deklaracijom put kojim će ići Srbija i Republika srpska u narednom periodu, te da je to i zvanična politika Vučićevog režima, a ne tamo neki memorandum akademika od kojeg se svi mogu “prati” i pričati bajke da se radi o nezvaničnom dokumentu.
Nije Dodik ni luđak, ni naivan, ni budala, kako ga nastoje prikazati pojedini ovdašnji potkapacitirani političari, te ga se stoga ne smije niti u jednom trenutku potcijeniti, bez obzira što se njegovo ime našlo na centralnoj potjernici i što mu je Sud BiH, zajedno sa Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem odredio jednomjesečni pritvor.
I ne samo zbog toga. Već zbog činjenice da je BiH trenutno neuralgična tačka Balkana – gdje je moguć i rat, i lokalizirani sukobi manjeg intenziteta, i incidenti, a možda ništa od toga… sve zavisi kako “veliki” budu slagali karte u svojim rukama i u čiju korist – države BiH ili “srpskog sveta”.
Nimalo slučajno Dodik nije odabrao aktuelni geopolitički trenutak da u Narodnu skupštinu RS-a gurne, davno pripremljene zakone kojima se zabranjuje djelovanje Tužilaštva BiH, Suda BiH, OSABiH i SIPA-e na teritoriji bh. entiteta RS, koji su samo čekali da budu izvađeni iz ladica.
Ustavni sud BiH jeste donio privremenu mjeru o neprimjenjivanju ovih antidejtonskih zakona do konačne odluke. No to nije zaustavilo Dodika da sada najavi formiranje svoje granične službe.
Naravno, ovaj potez obavezno ide uz već uhodanu matricu da su se svi urotili da rade protiv Srba. Potom ulijeće predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji dolijeva ulje na vatru, te podebljava Dodikove izjave kako neko izvana preko RS-a hoće da sruši Srbiju. A onda se uključuje Aleksandar Vulin, vjerni Putinov čovjek, dramatično najavljujući da će, ni manje ni više, nego Naser Orić hapsiti Dodika.
“Srpski svet” je samo drugi naziv za “veliku Srbiju”. Obuhvatao bi teritorije Srbije i RS-a. I tu se ponovo vraćamo na Deklaraciju Svesrpskog sabora čiji su potpisnici Dodik, Vučić i patrijarh Porfirije i njenu opasnost.
Vjeruju da će nova američka administracija na čelu sa Donaldom Trumpom prihvatiti njihovu ideju “srpskog sveta”. Svakako u tome računaju i na podršku Vladimira Putina i Viktora Orbana, te koriste sada ovaj period kada se Evropa zbog rata u Ukrajini i Trumpovim negativnim odnosnom prema ovoj državi, a prijateljskim s Putinom, zadeverala sama sa sobom.
Iz vida se svakako ne smije ni na trenutak izgubiti “nositelj europskih vrijednosti” Dragan Čović, koji daje naoko gledajući izjave u korist države, a protiv Dodika.
Čović ima iste planove kao i Dodik. Samo je lukaviji i kao i do sada kad god je gorjelo pod nogama, drži se po strani. Ako neko misli da je ovaj najčvršći politički savez ne samo u BiH nego na Balkanu doveden u pitanje, grdno se vara. Bez obzira što je Čović rekao da je poručio Dodiku da mora stati.
Glasnogovornica Dragana Čovića
Krajem januara njih dvojica su se u četiri oka sastala u restoranu “Kod Cige” u blizini Mostara, a nakon razgovora Dodik je rekao kako misli “da je Hrvatima dobro da povuku iz naftalina one planove Herceg-Bosne”. U prijevodu, Čoviću je rekao sad ili nikad.
To što se u javnosti stiče dojam kako je okrenuo leđa Dodiku, puka je varka. Jer on to nikada neće uraditi zato što stvarno želi raskrstiti s Dodikom, već isključivo ako se na njega vrši neki pritisak ili sebi osigurava manevarski prostor.
Zar nije čekao da vidi leđa Michaelu Murphyu, pa onda na “kavi” s novinarima rekao da je bivši američki ambassador, s naglaskom na “prijatelj”, vršio pritisak da se s Trojkom mora u vlast?
Zar nije prije samo nekoliko godina u NSRS-u poručio “čuvajte RS”? Zar nije otišao u Banju Luku na obilježavanje neustavnog dana RS-a? Zar njegova jedina briga nisu Hrvati u FBiH, dok ga u RS-u ne zanimaju? Ima toga još “zar”.
Njegova licemjerna poruka da je rekao Dodiku da mora stati, signal je vjernoj i odanoj Željani Zovko, EU parlamentarki, da se maksimalno angažuje kao njegov glasnogovornik. I Zovko je krenula u diplomatsku i svaku drugu moguću ofanzivu, čemu svjedočimo posljednjih dana.
Čović i Dodik imaju zajednički interes. Ovaj prvi mudro čeka kako će se odvijati situacija s drugim i čim mu se ukaže prilika krenut će u realizaciju svojih planova. Bosna i Hercegovina nije u opasnosti samo od Dodikovog secesinoizma već i Čovićevog. To bi valjda do sada trebalo da su svi shvatili.
Zašto je Čović u pričuvi? Odgovor je posve jednostavan. Ovoga puta ne želi, ukoliko bi došlo do međunarodne intervencije, da završi kao Ante Jelavić i hrvatska samouprava. Stoga je radije u ring pustio jarana Dodika da sav posao završi, a onda će on mirno, “europskim manirima” u bijelim rukavicama uzeti svoj dio kolača. Kao ono, ne bih ja, ne jedem šećer, ali eto kad ste već navalili može jedan komad.
I jedan i drugi imaju iste ciljeve. Izbaciti OHR iz Bosne i Hercegovine i strane sudije iz Ustavnog suda BiH čime bi im put za komadanje države bio upotpunosti otvoren. Sve državne institucije tada bi mogle ugasiti svoja svjetla jer bi stalnim blokadama doveli ovu državu u stanje raspada. Razlikuje ih samo pristup i način na koji u djelo provode svoje planove.
