Aktuelna vlast mora da osigura ambijent kako bi snage reda i zakona visoko profesionalno i pravovremeno reagirale i osumnjičene lišili slobode. Dok god osumnjičeni imaju instrumente korištenja sile, za koje su otvoreno rekli da imaju namjeru da je usmjere protiv države, sigurnosna situacija nije stabilna, daleko je od toga.
Vučićev i Dodikov model stabilokratije, gdje se radi zadržavanja stabilnosti tolerišu nedemokratske prakse, pao je presudama Suda BiH i demonstracijama studenata na ulicama širom Srbije. Niti Dodik, a još manje Vučić, nemaju više stvarni autoritet, već samo onaj izveden iz njihovih funkcija koje i dalje obnašaju bez stvarnog autoriteta.
Ono što je očigledno, ujedno i samo po sebi fascinirajuće, je da institucije države u Bosni i Hercegovini rade (barem one sudske), dok institucije u Srbiji koje su pod homogenim političkim upravljanjem na bazi kao građanskog Ustava apsolutno ne rade svoj posao. Zato se studenti i bune.
Momenat kada policijske snage u Beogradu (ne sve) odbijaju da djeluju protiv demonstranata presudio je Vučiću, ma koliko se to negiralo u režimskim medijima, to se desilo. Na Dodikov momenat se još čeka, ali ne bi trebalo čekati predugo. Pritisak koji su na Dodika uradile institucije države Bosne i Hercegovine, a na Vučića njegovo vlastito javno mnijenje, proizvele su efekt njihove političke eutanazije. Sada se čeka njihov stvarni kraj. Što se duže bude čekalo taj kraj će biti sve bliži eskalaciji situacije i dubokom narušavanju sigurnosne situacije u regionu općenito.
Njih dvojica, naime, još drže prst na obaraču, na žalost, a kako vrijeme bude prolazilo tražit će i pronaći će saveznike prevashodno za svoj opstanak na vlasti, potom i za eskalaciju. Taj monopol sile ne smije se podcjenjivati, posebno u Bosni i Hercegovini o kojoj međunarodna zajednica ima jedinstven stav i daje joj podršku. To bi se moglo pokazati i na drugačiji način. Visoki predstavnik bi mogao iskoristiti situaciju da implementira sve presude donesene pred Sudom za ljudska prava uključujući presudu Kovačević. To bi bio prvi korak ka ustavnim reformama poslije kojih više niko u BiH ne bi imao monopol nad silom osim države.
Djelovati brzo i precizno
Dodikovo nuđenje nekakvog dijaloga među entitetima je samo razvodnjavanje situacije i priznavanje faktičkog stanja legislativne podjele. Faze analiza situacije su prevaziđene, faze političkog dijaloga su prevaziđene, diplomatska podrška državi Bosni i Hercegovini je neupitna (za sada) to nas dovodi u fazu – Ili će pravna država reagovati (potpuno u skladu sa zakonom) ili će se država raspasti. Sva “filozofija” sadašnjeg stanja je u toj dilemi, zato je odgovornost nosioca najviših državnih funkcija velika, ja bih dodao ogromna.
Iz tog razloga reakcija države, (ako do nje dođe) mora biti sprovedena što je prije moguće i to kirurški precizno, samouvjereno i odlučno ne ostavljajući nikakvu mogućnost izazivanja šireg konflikta. Sve drugo su izgovori, koji omogućavaju strani koja je sada potpuno van zakona da legitimizira postojeće stanje faktičke legislativne podijele države.
Policijska taktika u ovakvim slučajevima kaže da je potrebno sagledati sigurnosne aspekte akcije lišavanja slobode, od sigurnosnih do političkih. S obzirom na to da se radi o visoko rizičnom hapšenju gdje se očekuje otpor u vidu upotrebe sile, akcija se mora do detalja razraditi da se osigura pogodno mjesto i vrijeme izvršenja tako složenog službenog zadatka. S obzirom na takvu vrstu policijske akcije ona će se (ako se desi) odigrati u vrijeme i na mjestu gdje to niti jedan od trojice osumnjičenih ne očekuje. To bi morala biti koordinirana akcija na tri lokacije u isto vrijeme u kojoj će sudjelovati više policijskih agencija i formacija specijalne policije BiH, možda kombinovani tim, a upravljanje akcijom treba da vodi Sudska policija BiH uz asistenciju EUFOR-a.
Ponovit ću svoj stav – Bosna i Hercegovina se iz političke strategije polariteta koja koči državu 30 godina i odgovara svim našim protivnicima u regionu i u svijetu, mora prebaciti na političku strategiju protuteže u kojoj je legalitet, legitimitet i represija, odnosno tzv. monopol sile uvijek i u rukama i legalno na strani države, te preteže sa druge strane vage sve prijetnje po državni suverenitet.
Vlast mora osigurati ambijent
Sadašnje političko rukovodstvo entiteta RS-a naizgled srlja, ali se vide konture upravljanja krizom sa strane. Njihova nesigurnost, a i nesigurnost njihovih mentora proizilazi iz trome reakcije državnih organa, jer ne mogu efikasno da planiraju svoj naredni korak. To može biti pozitivno po državu, ali davanje previše prostora za djelovanje osumnjičenim rušiteljima ustavnog poretka, omogućava im da djeluju također podjednako negativno po državu.
Dodik izgleda moćan kada se krije iza 8.000 cijevi svoje policije, to može biti ujedno i njegova najveća slabost. Pitanje je hoće li se to znati pravovremeno iskoristiti od strane državnih organa. Na to pitanje država treba zvanično dati odgovor, a reagovati onda kada se za to steknu svi potrebni uvjeti. Jedan od državničkih poteza bi bio objedinjavanje pozicije i opozicije u jedan politički blok koji bi imao zajedničku platformu djelovanja u ovoj situaciji. Je li to moguće?
Zato je priča o stabilnoj sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini kao što vidimo neadekvatna definicija stanja. Aktuelna vlast mora da osigura ambijent kako bi snage reda i zakona visoko profesionalno i pravovremeno reagirale i osumnjičene lišili slobode. Dok god osumnjičeni imaju instrumente korištenja sile, za koje su otvoreno rekli da imaju namjeru da je usmjere protiv države, sigurnosna situacija nije stabilna, daleko je od toga.
Država ne smije da zazire od konfrontacije sa bilo kim ko je izvan zakona, jer to šalje vrlo pogrešnu poruku i otvara mogućnosti svim oblicima secesije. Zato je potrebno djelovanje vlasti od deklarativnog obraćanja do konkretnog djelovanja kada za to dođe vrijeme. Pravne posljedice donošenja antidržavnih zakona i izmjena ustava entiteta moraju biti procesuirane pred Ustavnim sudom BiH i sankcionirane kako bi se zadržali u okviru postojećeg Ustava i zakonskog okvira djelovanja. Cilj osumnjičenih jeste zadržavanje ovakvog stanja kako bi se ono moglo legalizirati ili zadržati na bilo koji način. Zato država mora pobijediti. Mudro, ali pobjediti. Time će dokazati da postoji i da funkcioniše.
