Parlament Slovenije usvojio je izmjene Zakona o zdravstvenim službama, koje ljekarima i drugom medicinskom osoblju uvode skoro potpunu zabranu dvostruke prakse.
Izmjenama je zabranjeno zaposlenima u državnim zdravstvenim ustanovama da rade i kod privatnika.
Slovenačke medicinske organizacije protivile su se promjenama, zaprijetivši da će pokrenuti spor pred Ustavnim sudom, no zastupnici vladajuće većine ostali su pri svom navodeći da promjene donose neophodno razgraničenje javnog i privatnog zdravstva, što je, kako su ocijenili, ključni korak u reformi zdravstva i kvalitetnije zdravstvene usluge za pacijente.
Reforma zdravstvenog sistema
Bosna i Hercegovina, odnosno entitetski nivoi, još nisu ozbiljno krenuli u reformu zdravstvenog sistema, koja bi, kako navode iz Ljekarske komore Federacije BiH, trebala ići u pravcu bolje zdravstvene dostupnosti i usluge za pacijente, a nikako da se ljekarima, koji to hoće i mogu, zabranjuje dopunska djelatnost.
Dr. Rifat Rijad Zaid, predsjednik, kaže kako se Ljekarska komora FBiH, dok je on na njenom čelu, neće zalagati niti će prihvatiti tako nešto.
– Takve odluke nekada su ranije bile u javnoj raspravi i među zakonodavcima u BiH, ali se vrlo brzo došlo do zaključka da ne postoji zdravorazumsko objašnjenje da se jedna struka, u ovom slučaju od izuzetne važnosti za bilo koji sistem u svijetu, ograničava na takav način, a svi drugi imaju pravo, mogućnost ili slobodu da sa svojim slobodnim vremenom rade šta žele. Apsolutno sve struke imaju mogućnost dopunske djelatnosti i ne vidim svrsishodnost da se ljekarima to zabrani, pogotovo ne u društvima u kojima ionako nedostaje ljekara jer im se na taj način omogućava da rade dvostruko više od onoga što bi inače radili – pojašnjava Zaid.
Odluka Slovenačkog parlamenta isključivo je populistička za koju je Zaid uvjeren da će pasti na Ustavnom sudu kao što su završili i prethodni pokušaji u vrlo malom broju država u svijetu.
Ovdje je, kako kaže, kuriozitet to što se radi o državi koju Bosanci i Hercegovci doživljavaju kao “zemlju moderne zapadne demokratije”.
– Uvijek je bilo i vjerovatno će i dalje biti zloupotreba zdravstvenog sistema od doktora. Međutim, te zloupotrebe sada je jednostavno otkriti, a to znači da ljekari koji ne rade svoj posao u punom obimu, nemaju moralno ni svako drugo pravo da posežu za dodatnom ili dopunskom djelatnošću. Svi drugi itekako imaju pravo. Hoću da kažem da ljekari koji rade u javnom sektoru moraju izvršiti svoje obaveze u okviru radnog vremena (jednodnevnog, mjesečnog ili sedmičnog). Zahvaljujući medicinskim informacionim sistemima koje imaju ustanove lako je pratiti svakoga ponaosob da li se tako ponaša i kakav je njegov radni učinak. Ako smo ranije i imali kršenja radnih obaveza, sada to više nije moguće sakriti, jer imenom i prezimenom svakog ljekara možemo kontrolisati koliko je i šta uradio tokom radnog vremena – pojašnjava Zaid.
Da će zakon biti oboren na Ustavnom sudu mišljenja je i prim. dr. Enis Hasanović jer je, kako kaže ministar zdravstva KS, u koliziji sa svim zakonima na nivou Evropske unije.
– S pravnog aspekta mislim da se nikome ne može zabraniti pravo na rad i šta da radi u slobodno vrijeme. I sa medicinskog ili menadžerskog aspekta mislim da je isto pogrešno. Nema opravdanja za onoga koji radi privatno da zbog toga ode ranije s posla iz javne ustanove. Menadžeri su dužni da svi radnici, uključujući i ljekare, obavljaju svoj dio posla. Nema veze šta će taj doktor raditi popodne, dok je na radnom mjestu mora raditi punim kapacitetom. Moje iskustvo kao menadžera je takvo da ko je naučio raditi, on će raditi i u javnoj i u privatnoj ustanovi, oni koji su navikli pričati, to će raditi i na radnom mjestu i nakon toga. Doktori koji najviše rade u javnim ustanovama najtraženiji su u privatnoj praksi, jer oni drugi nisu interesantni nikome, ni privatniku, ni pacijentu – kaže Hasanović.
Besmisleno ograničavati ljekare
Naglašava da Evropa nema specijalista ljekara te da je u ovakvoj situaciji besmisleno ograničavati ljekare da rade, a potrebni su pacijentima.
– Ako ginekolog i neurolog u javnoj ustanovi toku radnog vremena pregleda 30 pacijenata, a onda još 20-ak njih tokom sedmice u privatnoj, a mi mu onda zakonom zabranimo dopunski rad, postavlja se pitanje kome će otići tih 20 pacijenata na pregled, jer u državnoj ustanovi ne mogu ih više primiti. Naravno, postavlja se i pitanje da li je ljekar nakon osam sati radi više sposoban obavljati svoju doktorsku dužnost? To je individualna stvar svakog pojedinca, njegovih fizičkih i mentalni sposobnosti, navika i specijalnosti koju obavlja. Nije isto raditi operacije i preglede. Mjerila nema, ko se osjeća sposobnim, taj će nastaviti raditi, ko ne želi, neće. Pacijentima je bolje da imaju više ljekara na raspolaganju. Ako isključimo da pacijenti i popodne imaju radiologa, ostat će uskraćeni za veliki broj usluga. Nadalje, ako dođemo do tržišta gdje bolnice i po šest puta daju bolju ponudu nego u javnom sektoru, ljekar više neće morati raditi na dva mjesta. To je najbolji put da uništimo javni sektor – pojašnjava Hasanović.
Zaid kaže da Slovenija sebi možda i može priuštiti luskuz da ograniči ljekare u njihovoj dopunskoj djelatnosti kojih, za razliku od BiH, ima dovoljno.
– Mnogi doktori koji su otišli iz BiH završili su upravo u Sloveniji. Garantujem da ako taj zakon opstane u narednim mjesecima gledat ćemo egzodus slovenačkih ljekara u zapadnije zemlje – navodi Zaid.
Dodaje da ga ovakva odluka slovenačke zakonodavne vlasti podsjeća na relikte prošlosti – razgraničiti javno od privatnog.
– Nema potrebe za razgraničavanjem zdravstvenog sistema, on je jedan, trebamo se truditi da napravimo komplementarne javne i privatne zdravstvene ustanove na boljitak građana, a ne da ih razgraničavamo. Svima kojima se odbijaju od plaće doprinosi za zdravstveno osiguranje oni su potpuno bezvrijedni u privatnom sektoru, ili obrnuto ako želim da me neko iz privatnog sektora operiše ili liječi u javnoj ustanovi, to nije moguće. Mislim da razgraničenje nije rješenje, nego komplementarnost i sinergija – zaključuje Zaid.
