U Bosni i Hercegovini za sutra, 31. januara, najavljen je bojkot trgovina kojim će građani (potrošači) trgovcima dati do znanja da im je dosta rasta cijena.
Ovu akciju prvi su pokrenuli građani Hrvatske, sutra je planiraju nastaviti, a uz BiH, isto će uraditi građani Crne Gore i Sjeverne Makedonije.
No da li će trgovci shvatiti poruku i sniziti cijene ili barem zaustaviti njihov rast, koliko se u državi gdje je sve zakazalo pika glas građana, hoće li trenutna vlast reagirati i zaštititi građane koji jedva uspiju kupiti osnovne namirnice…
Ili će otpustiti radnika ili povećati cijenu
Ova i mnoga druga pitanja ostaju otvorena jer, kako stvari sada stoje, nakon nedavnog povećanja minimalne plaće, cijene bi mogle samo još više porasti. Zapravo, kako je Faktor već pisao, Udruženja ugostitelja Federacije BiH najavilo je dizanje cijena jer zbog zakona o minimalnoj plaći moraju birati ili da otpuste radnika ili da povećaju cijene.
Ekipa portala Faktor pitala je građane Sarajeva kako uz svakodnevno povećanje cijena uspijevaju preživjeti od penzije do penzije, odnosno od plaće do plaće i da li će se pridružiti sutrašnjem bojkotu. Svi su odgovorili potvrdno, a neki su danas obavili kupovinu, odnosno, uzeli su osnovne namirnice.
– Podržavam bojkot, ispoštovat ću, ali ja svakako ne kupujem ništa pa mi nije teško ispoštovoti. Penzioner sam, šta ću, kupim jednom nešto mjesečno i to je to. Teško preživljavam, kao što vidite uvijek nosim neke papire, tražim neku pomoć. Ne može drugačije. Nemam nikoga u porodici ko mi može pomoći, svi imaju svoje plaće, svako gleda svoje, svako se snalazi na svoj način.
Štedimo na uštrb vlastitog zdravlja
Sa mojom penzijom ja mogu priuštiti samo ono osnovno, a onda izađeš malo pa šetaš kao penzioner da ne bi sjedio, da se ne bi grijao, da ne bi trošio, da bi uštedio, nauštrb sebe i svog zdravlja. Trpiš malo.
Bojkot podržavam, ali ljude zaboli briga, gledaju samo sebe. Valjda je takvo vrijeme došlo. Ima ljudi koji se neće držati toga, koji su dobro situirani. Šta njega briga je li pašteta 1,50 ili 2 KM – kazao je za Faktor Dževad Karamović.
Haris Bijelonja kaže da sa plaćom jedva uspijeva preživjeti mjesec.
– Cijene su katastrofalne, a plaće ne prate rast cijena. Vrlo je teško. Podržavam bojkot i pridružit ću se, ali trebao bi potrajati. I da bude sedam dana, nije problem.
Vlasti bi trebale početi raditi svoj posao
Čisto sumnjam da će to uroditi plodom, da će spustiti cijene, možda trenutno, ali opet će se to vratiti. Vlasti bi trebale početi raditi svoj posao – kazao je Bijelonja.
Mirsad Omerović kaže da je “jako teško pratiti poskupjele cijene sa plaćom koja je nepromijenjena”.
– Nažalost jako je teško, osnovne životne namirnice su jako skupe. Živim od mjeseca do mjeseca. Jako su velike cijene, iz dana u dan je skuplje. Svaki dan kada izađemo da uzmemo za posao nešto da jedemo, sve je skuplje po 10-20 feninga, po marku. Neke stvari su skuplje čak 100 posto. Podizanjem minimalca rastu i izdaci trgovaca na kraju mjeseca. Moraju i oni zarađivati, to je jasno, ali preskupo je. Iskreno očekujem da će cijene još više ići gore. Razumno je da iskorištavaju te stvari.
Pekare postale luksuz
Pridružit ću se bojkotu, nadam se da će većina slijediti taj primjer. Moraju trgovci spustiti cijene, ali moraju i nadležni malo voditi računa o tome na osnovu čega su takva drastična poskupljenja iz dana u dan. Svaki dan da jedan artikal poskupljuje, to nije normalno. I pekare su postale luksuz. Sada vam dođe isto, naručili nešto iz restorana ili otišli i kupili nešto u pekari – tvrdi Omerović.
Orhideja Junuzović nema minimalnu penziju, ali ipak da bi preživjela mjesec morala se odreći određenih stvari.
– Pretjerano je sve poskupjelo i vrlo je teško. Nisam neko sa minimalnom penzijom, ali vrlo je teško, tako da se čudim ljudima koji imaju manja primanja, a uspijevaju preživjeti mjesec. Morala sam se odreći puno toga da bih mogla preživjeti. Pridružit ću se bojkotu, ali ne vjerujem da će poslodavci shvatiti poruku, trebalo bi nešto dugoročnije. Masovniji protesti bi mogli donijeti promjene – kazala je Orhideja Junuzović.
