Martina Egedušević, naučnica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, specijalizirana je za prirodna rješenja složenih ekoloških izazova. Sa ekspertizom u upravljanju rizicima od poplava, smanjenju rizika od katastrofa i klimatskoj adaptaciji, postala je ključna zagovornica integracije prirodnih procesa u održive razvojne strategije.
Rođena je u Trebinju, studije je nastavila na Univerzitetu u Beogradu gdje se specijalizirala za hidrotehniku i upravljanje vodnim resursima. Doktorirala je na Heriot-Watt Univerzitetu u Škotskoj, istražujući ulogu pošumljavanja u smanjenju rizika od poplava. Njeno istraživanje pokazalo je kako aforestacija može ublažiti poplave uticajem na dinamiku vode u riječnim slivovima, nudeći skalabilna rješenja za klimatsku otpornost.
Karijeru je posvetila održivim inovacijama. Trenutno, kao Impact Fellow na Univerzitetu u Exeteru, vodi istraživanja i saradnje u razvoju zelenih rješenja za budućnost.
Rad Egedušević kombinuje naučnu preciznost s praktičnim pristupom u rješavanju ekoloških izazova. Od upravljanja oporavkom od poplava nakon oluje Babet do mentorstva studenata na projektima održivog razvoja, ostaje posvećena osnaživanju zajednica i promovisanju zaštite okoliša.
Njena stručnost, prepoznata kroz brojne nagrade i certifikate, odražava cjeloživotnu posvećenost stvaranju sigurnijeg i otpornijeg svijeta.
Egedušević je u intervjuu za Faktor govorila o razornim poplavama u Jablanici, klizištu u Općini Stari Grad i mnogim drugim temama.
Razorne poplave u Jablanici sa sobom su odnijele i 19 ljudskih žrtava. Preživjeli mještani još uvijek su bez krova nad glavom, a upitno je da li će se više ikada vratiti na mjesto gdje su živjeli. Stručnjaci tek trebaju utvrditi da li je na tom području moguće nastaviti život, i ima li prijetnja od novih poplava/klizišta. Jeste li upoznati sa situacijom i koja su Vaša razmišljanja – postoji li opasnost, hoće li to područje biti sigurno za život i šta treba poduzeti u ovakvim kriznim situacijama?
– Strašna tragedija poput one u Jablanici duboko pogađa cijelu zajednicu, ostavljajući za sobom nezamisliv gubitak života i imovine. Posljedice ovakvih katastrofa često su dugotrajne i zahtijevaju koordinisane napore za oporavak i prevenciju budućih rizika. Iako nisam direktno uključena u istragu ili procjenu situacije na terenu, poznajem izazove koje ovakvi događaji donose i mogu ponuditi razmišljanja zasnovana na iskustvima i stručnoj literaturi.
Imajući u vidu širu sliku tog područja, neophodno je pažljivo analizirati sljedeće:
• Mogućnost novih klizišta: Čitavo područje je izuzetno ranjivo na nove padavine, što dodatno povećava rizik od pokretanja klizišta.
• Promjene u hidrologiji rijeka: Velike količine sedimenta završile su u najbližim vodotocima, što može značajno uticati na njihovu stabilnost i kapacitet.
Stručne službe, uključujući geologe, hidrologe i urbaniste, moraju hitno sprovesti detaljne procjene. Te procjene treba da obuhvate: stabilnost tla na pogođenim lokacijama, kapacitet i funkcionalnost postojećih riječnih tokova i potencijal za buduće ekstremne vremenske događaje. Na osnovu ovih analiza, donosioci odluka mogu procijeniti da li je sigurno obnoviti naselja na istim lokacijama ili je neophodno razmotriti preseljenje stanovništva na sigurnije lokacije.
Lično smatram da bi ovakav projekat bio izuzetno vrijedan profesionalni izazov. Rad u timu sa stručnjacima iz različitih oblasti pruža neprocjenjivo iskustvo, omogućavajući interdisciplinarni pristup rješavanju kompleksnih problema.
Dugoročne mjere koje treba sprovesti:
• Izrada novih procjena rizika: Integracija lokalnih i globalnih podataka o klimatskim promjenama (npr. UKCP18) radi boljeg razumijevanja budućih rizika.
• Pošumljavanje i zaštita okoliša: Povećanje vegetacijskog pokrivača može stabilizirati tlo, smanjiti eroziju i ublažiti rizik od klizišta.
• Izgradnja infrastrukture otporne na klimatske promjene: Razvoj otpornije infarstrukture i uspostaviti sistem ranog upozorenja za pravovremeno reagovanje.
• Edukacija i priprema zajednice: Aktivno uključivanje lokalnog stanovništva u proces planiranja i obuku za reakciju na buduće katastrofe.
• Integrativni pristup: Promovisati saradnju između lokalnih vlasti, međunarodnih organizacija i stručnjaka iz različitih oblasti (geologije, hidrologije, klimatologije, urbanizma) kako bi se osiguralo efikasno donošenje odluka i sprovođenje mjera.
Nakon Jablanice, u medije su počele izlaziti informacije da Sarajevo ima mnogo potencijalnih klizišta. Trenutno je najopasnije na području Općine Stari Grad, jer, ljudskim nemarom, i odlaganjem teških materijala i voda na planini Trebević, pa i gradnjom hotelskih lanaca, zemlja je počela pucati, a to je uzrokovalo i pukotine na kućama stanovnika koji žive blizu. Ako bi se dogodila kiša kakva je bila u Jablanici, jedno naselje bi “sletilo” u korito Miljacke.
Nisam detaljno upoznata sa projektima na Trebeviću, ali iz perspektive posmatrača mogu reći da mi projekat na Trebeviću ne izgleda prirodno. Preciznije, ostavlja utisak kao da nije u skladu s okruženjem i da tu jednostavno ne pripada.
Našla sam podatak u Zemaljskom muzeju da Trebević nije tradicionalno poznat kao izrazito eroziono područje, ali njegove karakteristike i historijske aktivnosti mogu uticati na pojavu erozije. Kao planinsko područje, tlo Trebevića je prirodno podložno određenom stepenu erozije, posebno na strmim padinama i golim zemljištima. Međutim, značajnu ulogu u sprečavanju erozije na ovom području igrale su šume koje su stabilizovale tlo.
Također, imajući u vidu naše naslijeđe iz vremena Jugoslavije, kada su naši roditelji, pa čak i njihovi roditelji, ulagali velike napore u suzbijanje klizišta i erozije u svim zemljama bivše Jugoslavije, čini se da često zaboravljamo važnost tih dostignuća. Najveća eroziona područja u prošlosti su sanirana zahvaljujući masovnim pošumljavanjima, što je stabilizovalo tlo i spriječilo degradaciju okoliša. Međutim, 50 ili 100 godina kasnije, mi uništavamo te šume zbog izgradnje novih kompleksa, često bez prethodnih istraživanja i analiza.
Ovo pokazuje koliko je važno promišljeno planiranje i poštovanje prirodnih resursa, kao i naslijeđa koje smo dobili. Bez takvog pristupa, rizikujemo ozbiljne posljedice po okoliš i sigurnost zajednica koje zavise od tih područja. Neplanska gradnja samo podstiče katastrofe.
Koji su Vaši savjeti, odnosno preventivne mjere koje moraju biti poduzete kako bi se spriječila katastrofa, i da li ju je uopće moguće spriječiti?
Sprečavanje katastrofa u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je bogata prirodnim resursima, ali suočena sa čestim prirodnim nepogodama poput poplava, klizišta i erozije, zahtijeva strateški, interdisciplinarni i održiv pristup. Iako je teško potpuno eliminisati rizik od katastrofa, moguće je značajno smanjiti njihovu učestalost i uticaj uz primjenu preventivnih mjera.
Potpuno sprečavanje katastrofa nije moguće zbog prirode ekstremnih vremenskih događaja i geoloških procesa. Međutim, BiH može značajno smanjiti njihove posljedice kroz:
• Proaktivno planiranje: Implementacijom preventivnih mjera.
• Povećanje otpornosti zajednica: Edukacijom i boljim upravljanjem resursima.
• Dugoročne investicije u održivost: Fokus na zaštitu okoliša i klimatsku adaptaciju.
Uz političku volju, multidisciplinarni pristup i uključivanje zajednice, BiH ima priliku postati otpornija na katastrofe i osigurati sigurniju budućnost za svoje stanovništvo.
Klimatske promjene u cijelom svijetu donijele su brojne probleme. Naučnici kažu da je ovo samo početak onoga što nam tek slijedi – još veće poplave, klizišta, suše…
– Klimatske promjene već sada ostavljaju značajne posljedice širom svijeta, a naučna predviđanja sugeriraju da je ovo tek početak. Ekstremne vremenske prilike, poput sve češćih i razornijih poplava, klizišta i suša, postaju nova realnost s kojom se moramo suočiti.
Intenzivne padavine, koje uzrokuju poplave, rezultat su porasta globalnih temperatura, jer topliji zrak zadržava više vlage, što dovodi do obilnijih kiša. Na područjima poput Balkana, gdje su mnogi gradovi i sela smješteni uz rijeke ili na brdovitim terenima, rizik od poplava i klizišta dodatno se povećava zbog degradacije okoliša, neadekvatnog urbanog planiranja i nestanka šuma.
Klizišta, koja su često posljedica poplava, dodatno ugrožavaju stabilnost tla, uništavajući infrastrukturu i prijeteći životima ljudi. Ovo nije samo prirodni fenomen – ljudske aktivnosti, poput sječe šuma, loše upravljanje zemljištem i neplanske gradnje, ubrzavaju i pogoršavaju ove procese.
Naučnici upozoravaju da, ako se hitno ne preduzmu mjere za smanjenje emisije stakleničkih gasova i prilagođavanje klimatskim promjenama, suočit ćemo se s još težim posljedicama. To uključuje ekstremnije vremenske događaje, ekonomske gubitke i povećanu nesigurnost u pogledu osnovnih resursa poput vode i hrane.
Klimatske promjene nisu problem koji će nestati, ali su izazov s kojim se možemo suočiti ako djelujemo pravovremeno i kolektivno. Na nama je da odaberemo put prema održivijoj budućnosti.
Jesu li više uopće sigurni životi u gradovima, ili ćemo se u jednom momentu svi morati vratiti negdje u prirodu. Kakva budućnost nas čeka?
– Pitanje sigurnosti života u gradovima nas sve više okupira, posebno u kontekstu klimatskih promjena, prenapučenosti i sve veće zavisnosti od vanjskih resursa. Lično nisam veliki ljubitelj gradova, iako prepoznajem da nude servise poput škola, bolnica i kulturnih sadržaja koji su nam svima neophodni. Međutim, čini mi se da smo na Balkanu često zarobljeni uvjerenjem da je uspjeh mjerljiv životom u gradu, posebno glavnom gradu. Ko nam je nametnuo taj standard, teško je reći, ali njegova održivost je sve upitnija.
Gradovi nas čine potpuno zavisnima od drugih za osnovne potrebe poput hrane, vode i energije, što postaje problematično u kriznim situacijama. S druge strane, život u prirodi, daleko od urbanih sredina, zahtijeva odricanja i prilagodbe, jer mnoge pogodnosti gradskog života nisu dostupne. Dakle, pitanje nije samo gdje ćemo živjeti, već kako ćemo uspjeti stvoriti održiv način života u bilo kojem okruženju.
Odrasla sam u malom selu u Hercegovini, blizu Trebinja, i izuzetno sam ponosna na to. Selo me naučilo vrijednosti samoodrživosti i povezanosti s prirodom, što su ključne lekcije za budućnost. Vjerujem da nas čeka vrijeme u kojem ćemo morati pronaći balans – kako gradove učiniti otpornijima i održivijima, dok istovremeno revitaliziramo ruralna područja i vraćamo se prirodi kao osnovi za sigurniji i zdraviji način života.
Vaš rad nagrađen je priznanjima, no, koji su to projekti na kojim ste radili, a voljeli biste ih istaći?
Kada se osvrnem na svoju karijeru i najvažnije projekte zasnovane na prirodnim rješenjima za smanjenje rizika od poplava, nekoliko ključnih inicijativa se izdvaja.
Na primjer, radila sam na projektima u Srbiji koji su se fokusirali na upravljanje rizicima u slivu rijeke Lim, gdje smo koristili Geografski informacioni sistem (GIS) za mapiranje područja visokog rizika od poplava. Ovakva rješenja pružaju ne samo zaštitu od poplava, već i jačanje otpornosti zajednica na klimatske promjene.
Također, ponosna sam na sve što sam naučila na Balkanu od naših inženjera, jer njihova inovativnost je ogromna obzirom da rade sa veoma ograničenim budžetima. Dok sam radila u Srbiji, mi smo sredstva za finasiranje velikih kapitalnih projekata uglavnom dobijali iz fondovan Svijetske Banke, IPA fondova, Evropske banke. Nažalost, ova sredstva su uglavnom dolazila nakon poplava i kada se katastrofa već dogodi na našoj teritoriji.
Također, rad na projektima poput SENSUM-a u Engleskoj i Velsu, gdje smo koristili pametne senzore za praćenje uticaja drvenih prepreka na smanjenje poplava, pokazuje koliko su inovativna prirodna rješenja ključna u današnjem vremenu. Ovi projekti nude praktična, održiva rješenja koja mogu biti efikasno primijenjena i u Bosni i Hercegovini, čime bi se izbjegle katastrofe poput ove iz oktobra 2024. godine.
U svojoj ulozi inženjera za zaštitu od poplava u Srbiji i kasnijem angažmanu u Škotskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, uočila sam značajan potencijal u korišćenju prirodnih resursa za upravljanje rizicima.
Jedan od meni najvažnijih projekata na kojima sam radila bio je procjena uticaja stvaranja novog šumskog pokrivača u Škotskoj. Ovaj projekat je pokazao kako pošumljavanje može značajno smanjiti rizik od poplava, jer vegetacija prirodno usporava oticanje vode i pomaže u smanjenju erozije.
Ovi pristupi, poznati kao prirodno upravljanje poplavama (Natural Flood Management, NFM), omogućavaju zaštitu zajednica, dok istovremeno doprinosimo očuvanju prirodnih ekosistema. Rad na ovom projektu uključivao je saradnju sa lokalnim vlastima, poput škotske državne komisije za šume, kao i sa privatnim sektorom, što je rezultiralo sveobuhvatnijem pristupu za upravljanja poplavama.
Kako biste Vi mogli pomoći struci u BiH, da li Vas je neko kontaktirao, tražio savjet?
– Moj doprinos struci u Bosni i Hercegovini mogao bi se realizovati kroz nekoliko ključnih oblasti, imajući u vidu moje iskustvo, istraživački rad i profesionalne interese. Spremna sam pružiti podršku kroz različite aktivnosti koje mogu doprinijeti razvoju sektora, posebno u oblastima kao što su zaštita okoliša, upravljanje rizicima i klimatska otpornost.
Načini na koje mogu pomoći struci u BiH: dijeljenje znanja i iskustva, konsultantske usluge i saradnja, razvoj strateških dokumenata i politika, podizanje svijesti i motivacija zajednica.
Moram priznati da je uspostavljanje saradnje s institucijama u BiH izazovno, prvenstveno zbog nedostatka zvaničnih veza između stručne dijaspore i lokalnih institucija. Trenutno, jedina organizacija koja pruža platformu za ovakvu saradnju je BiH Futures Foundation. Ipak, vjerujem da će se situacija u budućnosti poboljšati i da će se otvoriti više prostora za zajedničke projekte i inicijative.
U ovoj godini, imala sam priliku raditi na projektnom zadatku koji je pokrenuo OSCE. Projekat se bavio integracijom klimatskih promjena u postojeće procjene rizika od katastrofa u BiH. Nažalost, projekat je još uvijek u fazi pregovora sa institucijama na državnom nivou. Iskreno se nadam da će OSCE imati dovoljno podrške i resursa da ovaj značajan projekat privede kraju, jer bi njegovo sprovođenje imalo ogroman značaj za unapređenje upravljanja rizicima i klimatske otpornosti u BiH.
Nedavno ste boravili u Sarajevu gdje ste se imali priliku družiti sa studentima iz cijele BiH. Ima li među njima onih koji bi Vas eventualno nekada mogli zamijeniti. Koliko su mladi zainteresirani za oblast kojom se bavite?
– S velikim zadovoljstvom prihvatila sam poziv da govorim na Future Leaders Summit 2024. u Sarajevu, gdje sam imala priliku predstaviti svoj istraživački i profesionalni put. Organizatori su bili izuzetno susretljivi, pružajući mi značajan vremenski prostor za izlaganje, što mi je omogućilo da na pravi način podijelim svoja iskustva i inspiriram novu generaciju mladih profesionalaca i istraživača.
Posebno me obradovalo upoznavanje mnogih talentovanih mladih ljudi, čiju energiju i entuzijazam zaista cijenim. Želja mi je da im pružim podršku u njihovim budućim koracima, bilo kroz mentorstvo, savjete ili inspiraciju za dalji razvoj.
Ono čime se ja bavim možda jeste novo i manje poznato mladima u Bosni i Hercegovini, ali se iskreno nadam da sam uspjela zapaliti iskru interesa kod barem nekih od njih. Moja želja je da ih motivišem da istraže ovu fascinantnu oblast i nastave graditi put ka inovacijama i promjenama u svojoj zajednici i šire.
