Politički govornici najlakše prikupljaju poene kad pričaju nekom drugom, kako treba i šta treba raditi. A onda se dogodi da govornici dobiju priliku, da pokažu kako se državni kolač treba pravilno dijeliti. Neki posao dobiju regularno izabrani od “ naroda” , a neki intervencijom sudije iz war sobe. I onda, veliko ništa. Odmah nakon prvog zalogaja državnog kolača, zaborave šta i kako treba raditi.
Kako ne bi zaboravili kad budžetski kolač zamiriše. Plata 3 hiljadarke, a onda tek počinju zasluge: topli obrok, putni troškovi, odvojeni život, naknade u tri- četiri komisije, poneki tender, naknada za eventualne uvrede ili pljuvanje od strane naroda, naknada za uniformu tj.odijela, naknada za telefon, nagrada za vrhunski uspjeh u radu i još prekovremeni rad.
Kad sve sabereš, brat bratu 5 – 6 hiljadarki. A da. Restoran, vrhunska hrana, cijena obroka 3-4 markice. I opet kažu, ništa ne rade. A gledajte koliki posao nose na leđima! Toliko posla se uradi, i ljudi se toliko umore, da na kraju dana vlastita leđa ne mogu da vide.
Evo, na primjer, u nekoj opštini grada Sarajeva, zamjenik predsjedavajućeg opštinskog vijeća primat će samo 3.500 maraka. Prava sitnica. Neka druga dvojica u toj opštini primat će dupli pauša. Koliki je paušal, ne znam. Ali sigurno je mizeran u odnosu na posao kojeg će ti ljudi da urade. I onda se narod digao na noge. Galame, krešu i viču kao da im iz vlastitog džepa uzimaju.
I da stvar bude gora, studenti se digli. I oni galame, trube, lupaju šerpe, tave, lonce ….uh, pardon. Ovdje sam pomiješao neke slike. Ono u Srbiji studenti galame. Kažu da je to ispit savjesti i da se bore za svoju budućnost. Naši, bosanski studenti, hvala Bogu nemaju potrebe da galame. Njihova budućnost je zagarantovana. U inostranstvu!!!
Na kraju treba biti korektan, zahvaliti se svojim najboljim političkim predstavnicima za vrhunske rezultate u razvoju društva i za uspostavu pravne nejednakosti, tako što ćemo izraditi jednu veliku monografiju, u kojoj ćemo pojedinačno predstaviti njihovu veličinu.
Alija Redžepovac
