Malo je poznatao da je Počitelj, tačnije Šišman Ibrahim pašina Medresa bila najužnije mjesto formiranja Armije R BIH u Bosni i Hercegovini i mjesto sa kojega je kretalo na borbene zadatke.
Plato ispred Medresa je bila bila i mjesto postrojavanja prve čete Patriotske lige u Čapljini, a prostorije Medrese sjedište štaba i ratne abulante u prvim počecima rata protiv srbocrnogorskog agresora. Kroz Počitelj je tokom aprila mjeseca 1992. godine, bježeći od četnika evakuisano preko 5.000 izbjeglica koji su preko Neretve preveženi čamcima u počiteljskom polju i skelom u Ševać polju.
U tim prvim danima rata dobrovoljni odaziv stanovništva bio je izuzetan tako da je u jedinicama PL, TO i HVO-a „u odbrani Čapljine učestvovalo 867 Muslimana koji su zjedno sa Hrvatima dali značajan doprinos oslobađanju naših krajeva“ (Informativno glasilo Trag br. 1., januar 1993. strana br. 3)
Formiranjem brigade „Bregava“, Stolac Armije Republike Bosne i Hercegovine u avgustu mjesecu 1992. godine, značajan broj Muslimana općine Čapljine se uključuje u njen sastav, međutim najveći broj ostaje i dalje angažovan u formacijama HVO-a radi čega je Komanda prve mostarske brigade a kasnije komanda IV Korpusa stalno pokazivale interes za formiranjem armijske jedinice u Čapljini, tačnije „Odreda“ Čapljina.
Tokom oktobra, novembra i decembra 1992. godine na organizovanju Armije u Čapljini radili su Ismet Leto i Asim Šuta, a kasnije su se uključili: Velija Klepo, Šuta Šefko, Ekrem Veledar, Penava Amer, Hivzo Leto i drugi. Saradnja oko ovog zadatka odvijala se sa kom. IV-tog korpusa Arifom Pašalićem, načelnikom štaba Sulejmanom Budakovićem Tetkom, načelnikom za logistiku Mirsadom Mahmutćehajićem i kom, 42. Brigade Bajrom Pizovićem
U kakvim je vremenima i u kakvim okruženju je osnivana ova jedinica treba da znaju i sadašnju i buduća pokolenja.
U potpunoj iformativnoj blokadi i otvorenom suprostavljanju i prijetnjama od strane HV i HVO o mogućnosti egzistiranja Armije R BiH na prostoru Čapljine ovom poslu se intenzivnije krenulo nakon sastanka Komadanta IV Korpusa A R BiH sa prestavnicima Muslimana Čapljine u oktobru 1992. godine u Strugama kod Čapljine.
Očekivao se značajniji politički angažman, ali je on izostao u onom obimu u kojem se očekivalo zbog oportunizma koji je pravdan tim da se pod svaku cijenu trebaju izbjegavati bilo kakvi incidenti sa HVO-om s obzirom da otvoreni sukobi već postoje kod Prozora, Konjica i Jablanice.
Nešto više od mjesec dana nakon sastanka u Strugama, kako nije bilo vidljivijeg pomaka komadant IV-tog korpusa Arif Pašalić dao je usmenu naredbu, o formiranju odreda Klepo Veliji i Leto Ismetu na dan 1. 12. 1992. godine i kazao je tom prilikom: U Čapljini će biti Armija, da će vas biti dvadeset“
Dio komande odreda: Leto Ismet, rah. Veledar Zijo (leđima okrenut), Klepo Velija, rah. Veledar Ekrem, Natko Bitanga i rah. Čolaković Duran.
Aktivnost komande odreda u početku se odvijala u dva glavna pravca i to: mobilizacija i materijalno obezbjeđenje.
Mobilizaciju se u početku prema sugestijama iz komande korpusa usmjeravala prema neangažovanim vojnim obaveznicima da bi kasnije aktivnost proširili na pripadnike HVO-a koji su bili zainteresirani za prelazak u Armiju.
Rješenja za materijalno obezbjeđenje tražili smo u podršci Merhameta i pomoći naše dijaspore. Najvrijedniju pomoć za odred organizovao je Šućrija Veledar kada je iz Njemačke poslao jedan kamion opreme tako da se odmah mogli potpuno obući oko stotinu boraca. Ta oprema je bila dostavljana iz Rijeke u R. Hrvatskoj. S obzirom da je HVO već tada na sve načine spriječavao opremanje Armije naišlo se na dosta problema kako bi se ista prevezla do naših magacina.
Prvu mobilizaciju bila je 4. marta. Tada se javila većina pozvanih boraca, njih 80 od 86 pozvanih, među kojima je bilo 20 boraca koji nisu služili vojsku. Tada se odmah počelo sa pješadijskom i sanitetskom obukom. Analizirajući situaciju u okruženju, izvjesnost sukoba sa HVO-om te prilike u našoj jedinici (uspjeh prve mobilizacije, kvalitetne obuke i dr. i određenih rezultata u materijalnom obezbjeđenju) zaključili smo da možemo ići na brže popunjavanje jedinice kako neangažovanog ljudstva tako i pripadnika HVO-a, a u isto vrijeme vršiti pripreme za izvršenje borbenih zadataka.
Komanda Odreda „Čapljina“, koji je formacijski djelovao kao treći bataljom brigade „Bregava“, odnosno djelovao je u zoni odgovornosti ove brigade a kompletirana je 18. 3. 1993. godine u punom sastavu:
– Velija Klepo, K-dant
– Amer Penava, Zamjenik K–danta
– rah.Ekrem Veledar pom. K–danta za bezb.
– Ismet Leto. Pom, K–danta za IPD i VP
– rah.Hivzo Leto. Pom, K–danta za logistiku
– Natko Bitanga, pom. K–danta za ob. pos.
– rah.Veledar Zijo, referent za adm. i pers.
– rah.Čolaković Duran, komandir I čete
– Trbonja Ahmet, zamj. komand. I čete
– rah.Turajlić Tahir, komandir II čete
– Lizde Selvedin, zamj. koman. II čete
– Šoše Mirsad, komandir III čete
Svečano postrojavanje odreda Čapljina pred polazak na borbeni zadatak ispred Šišman Ibrahum pašine Medrese u Počitelju dana, 28. 3. 1993. godine.
Dana, 28. 3. 1993. godine iz Počitelja, tačnije ispred Šišman Ibrahim pašine Medrese sa najužnije tačke u Bosni i Hercegovini na kojoj se nalazila Armija R BiH, 35 pripadnika Odreda „Čapljina“ kreće je na borbeni zadatak u rejon sela Rotimlja, na liniju prema srbočetničkom agresoru.
Prikaz ovog događaja objavila je Sabina Voloder u Hercegovačkom Vojniku Listu IV Korpusa A R BiH br. 4. marta 1993. godine, koji dajemo cjelosti;
Obavljajući novinarske zadatke, imala sam priliku pratiti kako odbrana mog grada i moje Republike jača. U početku, to su bile male i neorganizovane formacije, da bi vremenom postale brojnije i vojno sposobnije. Sve te transformacije upisane su u novinarske notese. Važna mjesta u nekim od njih, zauzimaju događaji koji su se odigrali prvog i sedamnaestog dana mjeseca marta ratne 1993. godine.
Prvi datum ostao je važan po formiranju III bataljona Brigade “Bregava” Armije BiH. Gledajući predstavljanje komandnog kadra i potvrđivanje prisutnosti boraca, nakon prozivke, gubi se orijentir u brojnim pokazateljima. Ljekarskim pregledom je utvrđeno zdravstveno stanje pripadnika III bataljona, čiji komandant Velija Klepo na sve to izjavljuje:
“Formiranje III bataljona, u sklopu Brigade “Bregava” Armije naše Republike Bosne i Hercegovine, svečani je trenutak za Čapljinu, jer okosnicu ovog bataljona čine ljudi sa teritorije ove opštine. Među nama se osjeća velika doza entuzijazma. Momci su svjesni zašto smo ovdje i za što se borimo. Svi smo građani Bosne i Hercegovine i treba tako da se ponašamo. To nam je jedina domovina i za nju smo tu gdje jesmo.”
Nakon završenog vojnog protokola slijede pripreme za odlazak na prve linije fronta. Bijeli bajrak sa šest zlatnih ljiljana vijorio se ponosno, baš kao i njegovi vojnici kada je komandant bataljona Velija, predavao raport komandantu Brigade “Bregava” Bajri Pizoviću.
Uz pozdrav domovini, riječ su preuzeli imam Hasan ef. Palió i gospodin Satko Bitanga, predsjednik SDA Čapljina.
“Uzvišeni Allah je u srcima muškaraca usadio hrabrost i odvažnost, obratio se borcima imam Palić. Allah garantuje onome ko izađe iz svoje kuće radi borbe na Njegovom putu, da će ga smjestiti u Džennet (ako padne u borbi) ili će ga povratiti njegovom domu s onim što je stekao; s nagradom. Alejhisselam je zabranio ubijanje žena i djece u ratu, masakriranje i otkidanje dijelova tijela. Ne činite to. Kada se susretnete s neprijateljem budite hrabri i izdržljivi.
Gospodin Satko Bitanga je poželio uspješan povratak sa ratnih položaja i izrazio zajedničku želju da Bosna i Hercegovina bude što prije slobodna. Jedan iza drugog, krenuli su laganim korakom. Ti borci, koji su vatrena krštenja doživjeli već poodavno, koji su iskusili čapljinsko, stolačko, igmansko i na BH ratištu. Ti borci, sutra će možda i biti zaboravljeni. Ratne dane, oni sigurno neće. Naš zadatak će biti da poslije svega ovog zajednički napišemo svoju povijest, jer su ovi, moćni ratnici njeni glavni akteri.
U aprilu mjesecu nakon protjerivanje brigade Bregave sa Dubravske visoravni i zarobljavanja komade iste, od strane HVO-a, 38 pripadnika Odreda i većina komande povlači se u Blagaj, zatim u Mostar gdje se njih 25. stavlja na raspolaganje prvoj 441. brigadi.
Velija Klepo, K-dant, Odreda „Čapljina“ Amer Penava, Zamjenik K–danta rah. Turajlić Tahir, komandir II čete
U sudbonosnim trenucima odbrane grada Mostara od napada HVO i HV pripadnici Odreda, dali su veliki doprinos odbrani Mostara, boreći se na Bulevaru, Kantarevcu i kasnije Šantičevoj ulici u periodu 28. aprila do 3. juna 1993. godine. U tim borbama posebno su se istakli Klepo Velija, Penava Amer i rah. Tahir Turajlić.
“Braniteljima su se kasnije pridružili i borci Nevesinjskog i Gatačkog bataljona kao i grupa boraca iz 42. brigade na čelu sa Velijom Klepom i rahmetli Tahirom Turajlićem. Ti momci su činili čuda, stvari koje odudaraju od svih doktrina?! Na primjeru Mostara pale su sve doktrine“ piše Enes Ratkušić u listu Ljilan od 10. maja 1995. g. str.11, kad piše o junaštvu branilaca tokom maja i juna 1993. godine.
Nakom neuspjelog oslobađanja Dubravske visoravni u julu 1993. godine, a iza toga reorganizacijom 42. brdske brigade javgusta 1993. godine, zvanično prestaje da postoji formacija Odreda „Čapljina“, a ljudstvo ulazi sastav 442. brigade.
Kroz formaciju odreda je prošlo 269 boraca, 24 su postali šehidi, dok su četvorica boraca dobitnici ratnog priznanja zlatni ljiljan, a jedan ordena zlatnog grba sa mačevima.
Prigodnim programom, u nedelju, 1. 12. 2024. godine u Počitelju obilježiti će se 32. godine od formiranja Odreda „Čapljina“.
Priredio: Ismet Leto
