Više od mjesec dana je od tragedije u Jablanici. Tada je samo u ovoj opštini osamnaest osoba tragično stradalo u poplavama koje su zadesile ovaj dio Bosne I Hercegovine, a mnogobrojni su ostali bez svojih domova.
Građani su bez posla, sigurnosti, u strahu da li će se ponoviti isti scenario. Dok strahuju, obećane pomoći od vlasti nema. Političkih obećanja nije manjkalo kao i uvijek, ali mjesec dana kasnije istraga navodno još traje. Ali o kamenolomu koji je jedan od mogućih uzroka katastrofe koja se desila, sve se manje govori. Pa tako su se građani odlučili za mirne proteste, druge po redu, kojim će iskazati svoje nezadovoljstvo. Mještani između ostalog traže procjenu sigurnosti kamenoloma i eventualnog klizišta kao i utvrđivanje mogućnosti da se pokrene i preostali dio kamena koji se nalazi u kamenolomu.
I tako, opet građani svoja prava traže na ulici, makar ona bila u bujicama I dobro urušena. Traže pravo na život kako se ne bi ponovio isti scenario.
Vratimo se na četvrti oktobar kada se desila katastrofa u Jablanici, Konjicu, Fojnici i Kiseljaku. Prva reakcija bila je kao što smo već navikli od Udruženja Pomozi.ba. Akcija prikupljanja pomoći, hrane, odjeće, higijene, aktiviranje humanitarnog broja je promtno bila organizovana. I opet su aktivisti ti koji rade posao države, odnosno nosioca vlasti koji su pretežno izražavali svoje žaljenje preko društvenih mreža. Elvir Karalić bio je gost u Klix studiju, gdje je govorio o akcijama pomoći. Karalić navodi kako je, sasvim sigurno, potrebna bolja saradnja vladinog i nevladinog sektora kada je riječ o humanitarnoj pomoći jer se ne zna o kojem iznosu je riječ.
“Ljudi su zahvalni na našem angažmanu. Možda neki steknu dojam da su napušteni od nekih institucija, ali ne mogu reći da su od nas. Materijalna šteta će se namiriti, ali ljudske žrtve su nenadoknadive i te porodice su nam prioritet”, ističe predsjednik Udruženja Pomozi.ba Elvir Karalić
I baš tako se narod osjeća, napušteno od institucija, dok nevladin sektor radi sav posao kako bi se tim ljudima pomoglo. Predstavnici desetina organizacija su išli da rade na rasčišćavanju terena nakon bujica I polava. Humanitarni i informativni aktivizam medija i civilnog sektora je bio izuzetan.
Sociolog Vladimir Vasić je istakao da su građani u više navrata pokazali da su uvijek spremni pomoći jedni drugima u nevolji.
“Ovo je dokaz da su građani Bosne i Hercegovine, prošavši kroz vlastite nesreće i ratne traume, uvijek spremni pomoći drugima. Mi jednostavno ne postavljamo pitanje ko je taj kome se pomaže, nego koliko mu i šta treba. Iako nemamo mnogo, uvijek smo odvajali za nekoga ko nema ništa. To je ta čudesna sociologija svakodnevnice našeg običnog čovjeka, i ja mislim da smo mi zapravo takvi“, kaže Vasić.
Što se tiče institucija I političara, ističe da smo već navikli na njihov rad samo kada su u pitanju lični interesi.
“Ne trebamo pretjerano da se bavimo reakcijama institucija jer politika je interesna sfera gdje sve počiva na pukom ličnom interesu. Najvažnije je očuvati duh solidarnosti među običnim čovjekom.”, smatra Vasić.
Nažalost, nije samo u Bosni i Hercegovini ovakva situacija. U Srbiji desila se tragedija u kojoj je izgubljeno 14 ljudskih života, nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. I u Novom Sadu građani su pravdu tražili na ulici, pitajući se ko je odgovoran, ko će preuzeti odgovornost za ono što se ne može nadoknaditi, a to su ljudski životi. I kao po običaju, i tamo istraga traje.
