Večeras će u Bosanskoj sobi Narodnog univerziteta Konjic biti upriličena promocija knjige “Heroji Bosne – ratne priče”, autora Anesa Džunuzovića.
Promotori knjige su Esad Bajić i Anes Džunuzović.
Promocija počinje u 20 sati.
Knjiga “Heroji Bosne” autora Anesa Džunuzovića spada u žanr dokumentarne književnosti, konkretno ratne i historijske publicistike. Bavi se stvarnim događajima, ratnim pričama i svjedočanstvima iz agresje na Bosnu i Hercegovinu 1991-1995., s naglaskom na hrabrost pojedinaca i događaje iz tog perioda. Tekst je kombinacija povijesne analize i ličnih priča, što ga smješta u žanr koji istovremeno informiše i dokumentuje stvarne događaje.
Knjiga je podijeljena u dva poglavlja – jedno pokriva širu političku i historijsku situaciju uoči i početkom rata, dok drugo sadrži konkretne priče o herojima iz rata.
I poglavlje – Čudo bosanskog otpora – zauzima prostor od 9 do 53 stranice knjige. Ovo poglavlje ima podnaslove koji nam ukazuju na njihovu tematiku i sadržaj:
1.Bratstvo i jedinstvo – zamka za Bošnjake, 2. Nasušna potreba srpkih nacionalista za osvetom nad “Turcima” (Bošnjacima), 3.Razoružana Teritorijalna odbrana (TO) Bosne i Hercegovine od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), 4. JNA kao četvrta vojna sila u Evropi stavljena u službu Srbije i Crne Gore i srpskog naroda, 5. Srpsko-hrvatski dogovori o podjeli Bosne i Hercegovine, 6. Rezolucija 713 Vijeća sigurnosti UN-a od 25. septembra 1991. godine kojom se uvodi “potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji, 6.Neodlučnost i nevoljnost Međunarodne zajednice da zaustavi agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Od 55 stranice knjiga donosi u 9 naslova 11 svjedočanstva “ratnih priča”. Svako poglavlje donosi detaljno ispričane priče o herojima čije sudbine svjedoče o odlučnosti i hrabrosti u teškim vremenima:
1. Okupacija policijske škole na Vracama i hrabrost Hazima Najetovića, 2. Jama “Paklenik”: Svjedočanstvo o hrabrosti Ferida Spahića i ljudskosti Mine Jahić, 3. Patriotizam Radeta Zoranovića, 4. Svjedočanstvo Fikreta Kaukovića o sebi i specijalnoj jedinici “Hamza, 5. Svjedočanstvo Sabahete Ćutuk; 6. Svjedočanstvo Sulje Ribića o metku komšije Nikole Derete, 7. Svjedočanstvo Samira Ništovića (Kapetana Almira), 8. Avdo Subašić o sebi i jedinici Crni labudovi i 9. Salem Bajramović koji je na 46 stranica ispričao svoj život, meni posebno interesantan jer sam završni dio njegove ratne priče mogao i provjeriti i propratit i kroz sopstvena sjećanja budući da je od 1994.g. bio borac 4.muslimanske slavne lahke brigade.
Heroji Bosne nudi ne samo ratne priče, već i dublji uvid u kontekst i uzroke agresije, pružajući čitateljima priliku da shvate razmjere borbe i važnost otpora u očuvanju bosanske državnosti i identiteta.
Stil knjige može se opisati kao jasan, informativan i emotivan, što je uobičajeno za publicističke i dokumentarne radove koji imaju cilj prikazati stvarne događaje i ličnosti na autentičan i pristupačan način. Jezik knjige je jednostavan i razumljiv, prilagođen širokom krugu čitatelja. Autor ne koristi prekomjernu terminologiju, nego teži da priče budu dostupne i lako shvatljive.
Lično svjedočenje i razumijevanje stvarnih patnji tokom rata su izuzetno važni iz nekoliko razloga, koji se tiču individualnog i kolektivnog sjećanja, istine, pravde i izgradnje svjesnijeg društva:
Očuvanje istine – Lična svjedočenja pomažu u očuvanju autentičnih i nefiltriranih priča o onome što se zaista dogodilo. Mi imamo različitih interpretacija istorijskih događaja, političkih manipulacija i iskrivljavanja istine. Svjedočenja preživjelih daju ljudski glas i detalje koje je teško osporiti, te time pomažu u sprječavanju poricanja ratnih zločina i revidiranja istorije.
Empatija i razumijevanje ljudskih patnji: Lično svjedočenje omogućava ljudima da bolje razumiju patnju, bol i tragediju koja je zadesila žrtve rata. Ove priče prenose emocionalne i psihološke aspekte rata, čime pomažu u razvijanju empatije prema onima koji su prošli kroz te užasne situacije. Kada shvatimo stvarne ljudske posljedice sukoba, možemo razviti dublje razumijevanje uzroka rata i njegovih posljedica na pojedince i društvo.
Traženje pravde i odgovornosti: Svjedočenja preživjelih često služe kao dokaz za ratne zločine i pomažu u pronalaženju pravde.
Edukacija budućih generacija i prevencija ponavljanja sudbina: Lično svjedočenje omogućava budućim generacijama da uče iz prošlosti na mnogo ličniji način nego iz običnih udžbenika historije. Ove priče prenose stvarnu ljudsku dimenziju rata, čineći ga konkretnijim i razumljivijim. Na taj način, mladi mogu razviti svijest o opasnostima rata, ekstremizma i nasilja, te raditi na tome da se slične tragedije ne ponove.
Davanje glasa žrtvama:Mnogi ljudi koji su preživjeli ratne zločine, progonstvo ili gubitak voljenih često osjećaju potrebu da njihova priča bude ispričana. Davanje prostora tim svjedočenjima je način da se žrtvama pruži glas i prizna njihova patnja. Na taj način, oni ne ostaju samo statistika u istorijskim knjigama, već postaju stvarni ljudi čija priča ima težinu i značaj.
Ukratko, lična svjedočenja i razumijevanje stvarnih patnji pomažu u izgradnji istinitog sjećanja na rat, podržavaju pravdu, pomirenje, edukaciju i prevenciju budućih sukoba, te omogućavaju ljudima da bolje shvate duboke ljudske posljedice rata.