Nakon niza pokušaja da bar nekog dobijem tog jutra u selu Gorica 2,2 km od Buturović Polja, gdje se desila poplava apokaliptičnih razmjera sa nekoliko odnešenih života u bujici, javlja se moj brat.
-Nemamo vode, struje, telefonske veze, sve je u prekidu i Bog zna kad će se popraviti. Nebrojeno je klizišta!
Pišem poruku gradonačelniku Konjica i za pola sata dobijem poziv mobilnim i poruku.
– U selo su upućene ekipe Civilne zaštite.
Razmišljam nesebično. Sva sela u dolini Seončice i Neretvice su stradala. Valja svima priskočiti u pomoć. Čovjek je danonoćno uz one koji pomažu. Hvala gradonačelniče!
Zove me prijatelj, moj hadžija i nudi pomoć. Para ima i ne smije ako Bog da zafaliti, poručuje. Hvala mu ali ne volim baratati s parama. Zove iz Sarajeva lektorica moje zadnje knjige, inače doktor nauka i pita kako može pomoći njena dvanaestočlana ekipa koja se okupila u dobru i za dobro.
Velim, da mi je bar jedan do dva agregata za dva zaseoka da pune mobitele i imaju komunikaciju sa svijetom. Uskoro javlja kako su u saradnji sa najboljom humanitarnom organizacijom na planeti, pomozi.ba, dogovorili agregate. Ubrzo brat zove i javlja da je stiglo šest agregata.
Dijelite, na mene ne računajte! Poručujem Salki mom drugu iz djetinjstva. Iz Sarajeva opet poziv. Nastavljaju skupljati novac i potrepštine. A onda šok. Jedan od dobrih ljudi mora hitno na operaciju. Otkazala mu noge. Pitaju da tamo preusmjere sredstva.
Prvo čovjek pa kuća, odgovaram. Tražim imena te čestite ekipe humanista i intelektualaca, ne slažu se.
Pišem, hvala mojim prijateljima u Sarajevu!
Iz Amerike piše Ratko, moj vojnik iz rata.
-Komandante ja ne mogu spavati. Kako mogu pomoći. Odbijam novce ali on ne sluša i šalje mi broj za preuzimanje. -Kupi nešto dolje svojima u selu od mene i hanume Saide. Poslušam ga.
Konačno odlazim u selo nakon što sam u bolnici u Konjicu posjetio komšinicu Lejlu, koja samo ponavlja hvala, hvala, hvala.
Od Trusine do Buturović Polja apokalipsa. Ali dobri ljudi neumorno rade da rijeku vrate u korito. Mladi volonteri gaze duboki mulj i blato obilaze one u potrebi među kojima i mladima kome je rijeka odnijela invalidska kolica. Hvala im! Kamioni sa riječkim tablicama izvlače nanose. Hvala im! Mašine iz Slovenije koje je poslao vlasnik firme inače iz Sandžaka. Hvala mu!
Hvala svima koji su i koliko trun pomogli. Hvala PVB Konjic čiji ljudi danonoćno dovoze vodu u cisternama. Hvala spasilačkim ekipama koji su pronašli tijela utopljenika i još uvijek tragaju za jednim tijelom.
Hvala prijateljima diljem svijeta koji su zvali i bili uz mene. Hvala i onima među kojima ima i rodbine, koji se nisu ni upitali a kamoli bili spremni da pomognu. Možda je i kod njih poplava. Znate dođe tako poplava sebičnosti pa se ne misli na druge. Treba onom čiki, vlasniku fejzbuka napuniti džep objavljujući fotografije punjenja guzice.
Treba! I hvala im!
Najveće hvala Uzvišenom Gospodaru što mi u duši ostavi dovoljno svjetla da i u ovim trenucima nadvladam mrak.
Hvala!
Said Šteta, književnik i novinar
