Katastrofalne poplave su, nažalost, postale učestala pojava u našoj zemlji. Sjećamo se svih onih koji su stradali i koji su izgubili sve što su imali. Ali, u tim teškim trenucima, često se pojavi i ono najbolje u ljudima – solidarnost, empatija i želja da se pomogne drugima. Upravo takvu priču želim da vam prenesemo.
Katastrofalne poplave 2014. godine ostavile su dubok trag u Srednjoj Bosni. Kao predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača povrća iz Buturović Polja, osjetio sam potrebu da pomognem. – piše na svom facebook profilu Ibrahim Turak iz Buturović Polja.
“Jedan od gradova koji je najviše stradao bio je Maglaj. Kao predsjednik udruženja inicirao sam i zajedno sa članovima UO organizovao odlazak naših članova u Maglaj kako bismo pomogli tamošnjem stanovništvu. Zajedno s nama, u organizaciju ove akcije uključili su se i Policijska stanica Konjic i Dom zdravlja. Prizore koje smo zatekli u Maglaju pamtićemo dok smo živi. Taj dan za Maglaj učinili smo koliko smo mogli.
Ovih dana, deset godina kasnije, moju Neretvicu zadesilo je isto ono što i Maglaj prije deset godina. I nama, a i meni ovih dana, itekako je bila potrebna pomoć u saniranju šteta koje su nastale.
Danas, kad više nemam snage da rukama čistim prilaz kući, čujem kako neka mašina prilazi prema meni. Naravno, bio sam jako iznenađen i sretan da je neko ipak tako brzo došao i nama pomogao.
Grtao je čovjek onu tešku i mokru zemlju. Pitam ko nam to dolazi pomoći, a čovjek iz kabine odgovara: “Ja sam Amir i dolazim iz Maglaja.” Zastao sam i pomislio: da li je ovo realno? Je li ovo sudbina da meni, deset godina nakon što sam i ja pomagao njima, pred kuću dođu ljudi iz Maglaja da mi pomognu, da ne kažem vrate dug?
Naravno, ovo nije vraćanje duga, ali svakako jeste potvrda da se dobro dobrim vraća. Hvala ti, Amire, hvala Maglaju i svima onima koji osjećaju tuđu nevolju kao svoju i žele pomoći.
Pouka i poruka priče: “Čini dobro i dobru se nadaj!” – emitivno završava priču naš sugrađanin Turak.
Ova priča govori o tome kako dobro koje činimo uvijek nađe put da nam se vrati, makar i na neočekivan način. To je priča o ljudskoj solidarnosti i empatiji koja prevazilazi sve granice. Hvala ti, Amire, i svima onima koji pružaju ruku pomoći u ovim teškim trenucima. Neka ova priča bude podsjetnik svima nama da smo svi povezani i da je važno da budemo tu jedni za druge.
