Za uvoz živih životinja i različitih vrsta mesa BiH je u prvih osam mjeseci ove godine izdvojila 435.482.730 KM, što je za 51,7 miliona KM više nego u istom periodu prošle godine. S podacima za septembar, vrtoglavi iznosi kojima plaćamo meso iz uvoza mogli bismo dostići pola milijarde maraka.
Uvozni lobiji
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, najveći iznos izdvojili smo za svježe ili rashlađeno goveđe meso (226,7 miliona KM), zatim svinjsko (87,5 miliona), živa goveda (35 miliona), te meso peradi (27,9 miliona).
Osim što idu u prilog tvrdnjama da bismo, bez hrane iz uvoza, bili gladni za tri dana, zabrinjavajući podaci UIOBiH ilustriraju i stanje domaće poljoprivrede, odnosno stočarstva. Naša proizvodnja se gasi, upozorava predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBK Amir Bulut. Grešku vidi u dosadašnjim pravilnicima za dodjelu poticaja za uzgoj stoke, koji su izmijenjeni tek nedavno.
– Otkupljivači su ucjenjivali ljude ili im otkupni blok nisu davali, jer u tom slučaju plaćaju PDV. Zato su se ljudi prestali baviti tovom. To je jedan od najvećih razloga zašto se gasi naša proizvodnja, što svake godine sve više uvozimo, a cijene mesa rastu svaki dan – kaže Bulut.
Jak je i utjecaj uvozničkih lobija, dok se o domaćoj poljoprivredi i standardu građana niko ne brine.
– Bolji dio mesa zemlje EU ostavljaju svojim građanima, a prednji dio ide za prerade, pa ovi naši uvoze jer je jeftinije i pripremljeno i ne moraju se mnogo maltretirati. Nikoga nije briga za građane i što je sada kilogram suhog mesa 40–50 KM – ističe Bulut.
Važna reakcija
Profesor Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta UNSA-e Amir Ganić kaže da ga, osim pada domaće proizvodnje i rasta uvoza, brine i izostanak reakcija ili mjera koje bi ovakav trend barem zaustavile.
– Krajnje vrijeme je bilo još jučer, jer nas ne očekuje ništa sjajno – kaže Ganić, te naglašava da korupcija u svakoj pori društva doprinosi ovakvom stanju i u našoj stočarskoj proizvodnji.
Strateška stvar
– Mi nikako da shvatimo da poljoprivredna proizvodnja nije samo privredna djelatnost, već je to u svim ozbiljnim zemljama svijeta strateška stvar. Proizvodnja hrane se ne tretira kroz matematičke formule – isplati li se ili ne. Ona mora da egzistira, to je imperativ, jer samo onaj ko ima hranu ima svoj komfor. I u narednom periodu onaj ko bude imao hranu i energiju kontrolirat će sve – ističe Ganić.
