Scenarista i reditelj Adnan Lugonić oglasio se na društvenim mrežama povodom slučaja Moamera Kasumovića, bh. glumca koji je osuđen zbog bludničenja nad maloljetnikom, a koji je otkupio svoju kaznu.
Lugonićev status prenosimo u cijelosti:
– Ovih dana u Francuskoj se odvija zastrašujući sudski proces. Naime, muž je godinama drogirao svoju ženu pa potom dovodio druge muškarce, što pojedinačno, što grupno, da je tako drogiranu (uspavanu) siluju, dok on sve to snima. Sud je htio da se proces održi u tajnosti, iza zatvorenih vrata kako bi žrtvu zaštitili, ali je žrtva to odbila jer je htjela da javnost zna i za njenog supruga i za sve ostale muškarce (njih pedesetak). Njeno ime je GISELE PELICOT. Prema riječima njenih advokata Gisele Pelicot inzistirala je da suđenje bude javno kako bi se razotkrilo seksualno nasilje.
I tu dolazimo do začkoljice (kvake 22) – u vrlo ispravnoj i razumljivoj namjeri sudskog sistema da se zaštiti žrtva, najčešče i zločinci (silovatelji) također budu zaštićeni javne osude. Pa čovjek kad se nad time zamisli, ne može da se ne zapita: Koliko li je silovatelja oko mene?
Danas nas je jedna takva situacija ošamarila i (nadam se) barem nakratko ponovo osvijestila. Za, do danas, dragog, čak i voljenog, prijatelja, druga, poznanika, kolegu smo saznali da je silovatelj. I u redu je što smo šokirani. Pa nekako u prvi mah i ne znamo kako da reagujemo. Svega je tu, od ljutnje do razočaranje i nekog čudnog straha. Ono što nije u redu, a što je vjerovatno i uzrok toga straha i nelagode je to što nismo ništa znali. I ne bismo ni saznali da se žrtva nije javno otvorila i rekla pred skupom ljudi ime i prezime Moamera Kasumovića na razgovoru u sklopu teatarskog festivala.
Žrtve nas opet opominju da ih ne štitimo na pravi način. Sve to oko načina zaštite žrtve za vrijeme sudskog procesa seksualnog nasilja jeste delikatno, nije lako naći pravi način kako sve to urediti, ali šutnja i sakrivanje sigurno nije nikakvo rješenje.
O gnusnoj opciji da možete otkupiti kaznu za silovanje (jer ne prelazi godinu dana) je nemoguće reći bilo šta osim: Jebote gdje ja to živim. I onda idu opet strah i nelagoda. Zebnja.
Po zakonu najniža granica za seksualni odnos uz pristanak je 14 godina. I u gotovo svim zemljama regiona je tako. Zato Moamer Kasumović nije završio, niti će završiti u sudskom registru pedofila.
Ali silovao je. I osuđen je za to. I to je zastrašujuće. Nažalost, ništa novo u našoj državi, ali prvi slučaj kod nas da je u pitanju neko koga je toliki broj djece i mladih gledao na televiziji, osjećao bliskim i vjerovatno imao povjerenja u njega. Pa i svi mi koji smo imali drugarski, kolegijalan odnos. I nakon te presude. Jer nismo znali. Jer nam oni koji su trebali nisu rekli i time nas gurnuli u nesigurnu zonu. A ova zemlja svakim danom sve je više samo jedna nesigurna zona za svoje građane. I njeni mehanizmi samo pomažu da živimo u užasu držeći nas čak i u neznanju koliko smo nesigurni.
Tužan je ovo dan. Baš tužan!
A pred dječakom koji je našao toliku hrabrost i to javno rekao, možemo samo šutjeti i sramiti se. Pa onda tražiti oprost i od njega i od sve ostale djece što moraju živjeti u nesigurnosti koju smo počeli smatrati normalnom – poručio je Lugonić.
