S početkom jeseni, Srednja škola Konjic oprostila se od svojih dugogodišnjih djelatnica, profesorice Sevle Krivić i higijeničarke Mirjane Raguza, koje su odlučile otići u zasluženu penziju. Njihov odlazak bio je povod za emotivno rastanak i sjećanje na sve što su učinile za školu.
Profesorica Sevla Krivić posvetila je veći dio svoje profesionalne karijere odgoju i obrazovanju mladih generacija. Predavala je filozofiju, sociologiju, psihologiju i pedagogiju, uvijek nastojeći usaditi učenicima kritičko mišljenje, moralne vrijednosti i osjećaj za društvenu odgovornost. Njezin blag, ali odlučan pristup ostavio je dubok trag na brojnim generacijama. Osim nastavničkog posla, aktivno je sudjelovala u radu sindikata i školske uprave, zalažući se za prava učitelja i učenika.
U oproštajnoj poruci, profesorica Krivić je istaknula važnost prosvjetnog rada i naglasila da je obrazovanje temelj svakog društva. Izrazila je zadovoljstvo što je mogla doprinijeti odgoju mladih ljudi i poželjela svojim kolegama uspjeh u daljnjem radu.
“Nije lako naći prave riječi i oprostiti se od kolega, prijatelja pri odlasku u penziju. Završeno je jedno životno poglavlje, a počinje sljedeće. Misija prosvjetnih radnika jeste odgovornost, odgovornost obrazovanja i odgoja novih generacija. Obrazovanje je od esencijalnog, fundamentalnog značaja za društvo, jer podrazumijeva proces sticanja znanja, vještina, navika, ali nužno je i proces formiranja ličnosti i karaktera.
Evo, sada razmišljam o godinama koje su iza, koje prođoše. Mislim da je biti prosvjetni radnik najodgovorniji posao. Nije lako odgajati nove generacije. Te nove generacije mi pripremamo za dalje, za život dostojan čovjeka.
Često sam sebi postavljala pitanje da li sam postupila pravilno u određenim situacijama s učenicima, da li sam mogla drugačije ili bolje. Nažalost, svjesni smo činjenice da danas obrazovanje nije na nivou koje zaslužuje, zato prosvjetni radnici trebaju da se bore i izbore kako bi naše društvo imalo stručne, uspješne generacije pravnika, ljekara, inžinjera, učitelja.
Biti učitelj znači radovati se svakom uspjehu svojih učenika, znajući da je samo djelić tog uspjeha i tvoja zasluga. Neko je rekao da se niko ne može vratiti da bi započeo ispočetka, ali da svako može početi sada i napraviti sasvim novi, drugačiji završetak.” – kazala je profesorica Krivić.
Mirjana Raguza, osim što je radila kao ekonomski tehničar, bila je i vrijedna higijeničarka u školi. Svojim predanim radom i ljubaznošću stekla je veliko poštovanje kolega i učenika. Osim profesionalnih obaveza, aktivno se bavila volonterskim radom i borbom za ženska prava.
“Osim što je dvadeset godina radila kao ekonomski tehničar u Službi društvenog knjigovodstva, Mirjana Raguza je dio radnog vijeka provela i u našoj školi radeći na poslovima održavanja čistoće. Svojim odmjerenim i dostojanstvenim stavom, pouzdanošću i pedantnošću za sobom je ostavila tragove marljivosti vrijedne naklona. Mirjanina svestranost ogledala se i u volonterskom radu, političkoj angažiranosti i borbi za prava žena. Viđenje svog radnog vijeka sažela je u decidnu poruku da je bez obzira na to koji posao obavljamo najbitnije da radimo odgovorno, s ljubavlju i odnosom poštovanja prema svima.” – saopćeno je iz Srednje škole Konjic.
Kolektiv Srednje škole Konjic izrazio je iskreno zahvalnost svojim upsolenicama za sve što su učinile za školu. Poželjeli su im sretan i miran penzionerski život, pun radosti i novih iskustava. Odlazak ovih dviju dama predstavlja kraj jednog poglavlja u povijesti škole, ali njihov doprinos će se dugo pamtiti.