Nakon posjete Sarajevu i otvaranja mosta “Počitelj” na Koridoru Vc, premijer susjedne Hrvatske nastavlja posjetu Mostaru.
Danas se sastao sa upravom kompanije Aluminij Industries čiji je vlasnik kontravezni Izraelac Amir Gross Kabiri.
„Na sastanku s predsjednikom Abraham grupe Amirom Grossom Kabirijem raspravili smo daljnje planove poslovanja Aluminija u Mostaru. Hrvatska snažno podržava projekt Južne plinske interkonekcije koji će osigurati još povoljnije uslove za razvoj ove strateški važne firme za BiH“, objavio je Plenković na svom X profilu.
Ova posjeta otkriva plan Dragana Čovića da preko cionističkog lobija izgladi odnos s američkom ambasadom, te da na taj način realizuje svoj plan.
Pored navedenog, hrvatski premijer Plenković obišao je gradilište nelegalne zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru gdje ga je dočekao direktor Ivan Vukoja.
“Vlada RH je putem Središnjeg državnog ureda jedan od glavnih finansijera ovog projekta. Sarađujemo ne samo u tom segmentu nego i na svim drugim poljima i imamo veliku podršku od hrvatske vlade i Središnjeg državnog ureda”, izjavio je Vukoja.
Direktor HNK istakao je kako se građevinski radovi za sada odvijaju planiranom dinamikom.
“U toku su radovi prve faze koji će biti završeni do kraja iduće godine. Proveli smo procedure za radove druge faze koji trebaju krenuti krajem ove godine i završiti se u idućoj godini. Zbog specifičnosti i veličine objekta gradnja je podijeljena na šest faza i nadam se da će sve ići kako je planirano, a to će zavisiti i od priljeva sredstava, kao i situacije na tržištu s obzirom na sve probleme u građevinskom sektoru”, dodao je Vukoja.
Direktor HNK Mostar podsjetio je kako je Republika Hrvatska u gradnji zgrade HNK do sada učestvovala s 2,7 miliona eura.
„Političko Sarajevo“ je potpuno promašilo metu u detekciji glavnog problema dvodnevnog boravka premijera RH Andreja Plenkovića u BiH, piše Faruk Kajtaz u svom novom blogu PLENKI I DRAGAN: RAZMJENA “DOBARA”…
“Suštinski i osnovni problem Plenkovićeve posjete nije u nekakvom prigodnom protokolu ili u tome hoće li ili neće premijer susjedne nam države držati govor pri otvaranju mosta „Hercegovina“ i dionice auto-puta (a što je platila BiH), već u „razmjeni dobara“ između njega i lidera HDZ-a BiH i HNS-a – Dragana Čovića. Političkih dobara – naravno, jer se odnos dva (sestrinska) HDZ-a i dva dugovječna stranačka lidera već duže vrijeme odvija po principu spojenih posuda. Ono što je „problem Čovića“ – to je i „problem Plenkovića“… i obratno”, smatra Kajtaz.
On podsjeća na historiju odnosa Tuđman i Šušak i utjecaj dvojca u centrima moći.
“Plenkoviću dobri odnosi sa Čovićem trebaju kao dokaz da je na „liniji Tuđmana i Šuška“, zbog stalnih prozivanja sa strane vlastite desnice, dok Čović treba Plenkovića kao svoga jakog zagovornika… ne samo u Zagrebu, već i u Bruxellesu i Washingtonu! Rezultat ove interakcije je čvrsto savezništvo, koje se uvijek dodatno ojača pred neke izbore. Bilo u BiH… bilo u RH”, dodaje Kajtaz.
Otvaranje nove dionice i posjeta premijera Plenkovića se ne mogu odvojiti od lokalnih izbora za koje je kampanja davno počela.
“Posjeta Plenkovića naime, (kojeg li „slučaja“) pada baš pred lokalne izbore u BiH, ali i za njega vrlo važne predsjedničke izbore u Hrvatskoj gdje pošto-poto želi detronizirati Zorana Milanovića, kao svog najvećeg političkog… i ne samo političkog – neprijatelja. Plenković treba Čoviću pred lokalne izbore u BiH kako bi poslao poruku da je on taj, koji ima „direktnu vezu“ sa Zagrebom i tamošnjom Vladom. Čović na taj način šalje i poruku o kontinuitetu političkih i svakih drugih odnosa, koji se kreću od slanja izdašnih količina (budžetskog) novca iz RH, do otvorenog lobiranja u političkim, ekonomskim i vojnim savezima (EU, NATO). U razmjeni dobara, Plenkovićeva potreba je i u tome da obezbijedi što veću podršku za svog kandidata na predsjedničkim izborima. Stvar je vrlo jednostavna… prilikom predsjedničkih izbora postoji samo jedna izborna jedinica, te je svaki glas itekako važan. Posebno, jer se očekuje tijesna utrka. Naročito u drugom – odlučujućem krugu glasanja. Da su glasovi iz „dijaspore“ (čitaj BiH) itekako važni nabolje svjedoči primjer nekadašnje tijesne pobjede na izborima Kolinde Grabar-Kitarović nad Ivom Josipovićem, pri čemu su glasovi iz BiH imali… manje-više – presudnu ulogu”, piše, između ostalog, Kajtaz u svom blogu.
