Prije petnaestak godina jedan od prvaka najveće stranke u Bošnjaka, predhodno se raspitujući o mom statusu kao da mi je on nešto dao, reče mi kako ja nemam pravo kukati na državu. Zaustavim se na istom stepeniku, ovako nevelik potonem u njegove oči, pa mu odgovorim: -Nisam ja kukao na državu ni onda kada sam branio Bosnu sa pola nareska u jednom i frtalj buđavog hljeba u drugom džepu. I tako danima varao glad. U to vrijeme, neki su golim okom gledali kip slobode o državnim parama. I još ovo, nisi ti država. Ni ti, niti skupina kojoj pripadaš. Država je nešto puno, puno svetije, veće, pa ako hoćeš i mirisnije od vas. Država je onaj busen trave ispod koje su kosti nevino ubijenih. Država je i onaj čovjek što cijeli život nosi teret, a nije nesretan.
Kasnije ću njegovim povrijeđenim trabantima objašnjavati, da se za potrošeno vrijeme od rata moglo odgojiti velika skupina mladih ljudi, obrazovati na najboljim svjetskim fakultetima i imati visoko obrazovane, sposobne političare poliglote, koji će nastaviti tamo gdje smo stali mi pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine. U protivnom ne bi u parlamentu na najvišem nivou, imali nesvršenog studenta, pijandure, vucibatine, ratne profitere, dilere droge i poslušnike još iz onog sistema koji nikad i ništa drugo nisu pipali osim partijske knjižice. Ne bismo imali Spavača Salku koji tako penziju zaradi. Ni Mirsada Nebeskog, Amira Gumenog, Asima Aferu, Mirsada Periku, Fudu Mraza, Šemsu Bonapartu, Admira Misiraču, braću Hmelj, Omera Ćenifu, ni košarkaša za inostrane poslove.
Sve ih je iznjedrila jedna stranka u Bošnjaka.
Ne bismo imali stranku kojoj je pitanje od značaja za državu guzoljublje i njegov ulični performans.
Ne bismo imali predsjednika stranke koji socijalnu osjetljivost vidi u tome da su mu članovi vojnici agresorske vojske.
Strašno!
Taj isti zagovara nekakvo bratstvo i jedinstvo na račun Bošnjaka, a oni kojima pravi taj komoditet pljuju na sve što se bosansko zove.
Nikada Bošnjaci u povijesti nisu napadali pa time njihovo življenje sa drugačijim je slovo vjere i tradicije.
I dok premijer odobrava kupovinu devetnaest novih vozila sebi i sviti, u Tuzli onkološki pacijenti ne mogu dobiti potreban aparat. On finansira televiziju “udruženog zločinačkog poduhvata” dok mu se dva javna servisa, državni i entitetski gase kao svijeća.
U filmskoj industriji glavnu riječ vodi njegova ministrica Sanja pa umjesto valjanog ulaganja, nižu se retorička sranja. Otud nam kultura proviruje ispod skuta u Zagrebu i Beogradu dok imenovani zvaničnici odgovorni za kulturu u Sarajevu i F BiH, tiho izmiču kao prdež.
Da smo na vakat mislili, ne bismo imali nesreću, da nam djeca odlaze u Beograd da postanu “zvezde” ili zapadno da masiraju guzice naprednom svijetu čiji je natalitet zaustavljen na kanafi za cuke.
Ne bi se Travnik mjesecima sjećao fašiste i kopilana Andrića, a tek stidljivo spomenuo uzora u pjesništvu i moralnosti, Abdulvehaba Ilhamiju Žepčevija. Više je prisutnih na njegovom turbetu nego na skupu sjećanja na ovog dobrog Bošnjaka, časnog čovjeka.
Nebrojeno je malignosti koja izjeda ovo društvo BiH i nas preživjele građane srozava na level Jevreja u vrijeme faraona. Samo što mi nemamo Crveno more, osim nešto krvi u venama. Odgovor tim malignostima najbliži je u Mendelovoj randomizaciji.
Češki znanstvenik Gregor Mendel (1822-1884), rođeni Nijemac, redovnik augustijanac, kršteno ime Johann, utemeljitelj genetike koju je najviše istraživao na biljkama, postavio je metodu, koju će kasnije nazvati Mendelova randomizacija, a koja podrazumijeva svrstavanje ispitanika u eksperimentalnu skupinu slučajnim odabirom kako bi se izbjegla nenamjerna pristrasnost. Nedavno su tom metodom proveli istraživanje u Kini i sugerisali da provođenje prekomjernog vremena u sjedilačkim slobodnim aktivnostima, kao što je korištenje računara, može značajno povećati rizik od erektilne disfunkcije. Studija priznaje ograničenja, sugerišući da bi razlika između različitih sjedilačkih aktivnosti, korištenje računara i gledanje televizije, mogla biti nejasna. Unatoč tim ograničenjima, rezultati naglašavaju negativni učinak produženog vremena provedenog pred ekranom na seksualno zdravlje.
Od erektilne disfunkicje samo je gora ona mentalna na koju također nismo imuni. Naprotiv! Evo trideset godina mi samo buljimo, sjedimo i čekamo. Disfunkcionalno skroz!
Iako brojke nataliteta provedenu studiju djelimično opovrgavaju, činjenica je da su erektilne disfunkicije dovele do tog da Bošnjaci u vlasti i oni na pozicijama obrazovanja i kulture nemaju M kada se negira genocid u Srebrenici. Nemaju M kada se zabranjuje upotreba bosanskog jezika, najstarijeg na Balkanu. Još u srednjem vijeku kod pape u Vatikanu obavezno je sjedio prevodilac bosanskog jezika. Nemaju M Bošnjaci u vlasti a time niti dovoljno erektilnih funkcija, da svoju genetiku kao najstariji na Balkanu, brane isključivo argumentima. Nikako emotivnim vezama sa Turcima poput Srbijanaca i Rusa 1945.godine. Turci su isto što i Goti, Kelti, Rimljani, Mongoli, Avari, i Austro-Ugari.
Istraživanjem koje je proveo Švicarski institut za genetiku IGENEA koje je bilo interdisciplinarnog karaktera, uz pomoć genetike i DNK stručnjaci su ustanovili da Bošnjaci procentualno imaju najviše evropskih gena “Haplogroup I” koji su stari između 25.000 i 30.000 godina.
I kada Laktašenko Baja kaže Bošnjaku da je Turac, mora se odgovor staviti u funkciju. Nema druge! Pokazati mu ga prioritetno jer on ne čuje ni sebe dok priča. Prije toga, valja nam se poredati da vidimo koliko nas ima u ljudima, a koliko u govnima.
Valjanom inventurom vlastitih redova gdje za prvake nećemo birati budale, nesvršene studente, lopove, uvlačiguze, diplomante sa kupljenim diplomama ali ni hodže čija je filozofija življenja “umočiti pa šta bilo”, mi tek nakon toga možemo upirati prstom u nevaljalosti koje nas okružuju. Ćamil bi kazao namah, sve dok lopove grli ulema, nama haira ni napretka nema!
Said Šteta, književnik i novinar
