U subotu, 10.08.2024. godine nastavljena je manifestacija MIZ Konjic „Dani tradicionalnih mevluda 2024.“ programom u džematu Podorašac, na platou Lijeske. Tradicionalno se druge subote u mjesecu augustu, nakon podne namaza, održava ovaj program.
Jasin je proučen pred duše šehida ovog kraja, šehida Bosne i Hercegovine i šehida Palestine. Jasin su uz domaćina Adis ef. učili Enes ef. Alić, Amir ef. Cernica, Mihret ef. Žiko, Salih ef. Jusufović i Muaz Sultanić.
Predavanje je održao mr. Adis ef. Hebibović. U svom vazu je govorio o ponašanju u iskušenjima, kako u teškoćama tako i u lagodnim situacijama. Imam Šafija je rekao: “Iskušenja su poput oluje. Ne možemo ih spriječiti, ali možemo naučiti kako ploviti kroz njih.” Zatim je sa prisutnima podijelio i jednu priču:
„Kažu da je u nekoj kineskoj provinciji živio siromašni Kinez, koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju. Neposredno prije smrti, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu: “Na žalost, nemam ti šta ostaviti, osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.” Nakon smrti oca mladić je spakirao nekoliko stavri koje imao i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Sve što je mogao dnevno zaraditi su bili veliki žuljevi i zdjela riže. A onda su došle poplave. Jedna rijeka se izlila, poplavila polja i oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je, spavao po šumama, peklo ga je Sunce i mrzli ga mrazovi. Ali jedne noći netko mu je ukrao i ono malo što je imao zdjelu za riže, pamučnu košulju i dva dinara. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oprost od Boga, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao je one dvije očeve kutijice. Otvorio je bijelu.
U njoj je bio papirić na kojem je pisalo: “Ovo će proći!”
Shvatio je poruku. Nije se ubio nego se zaputio ka obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući, jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, pročitao im glasno, i zajedno su prošli. Nekoliko dana je proveo po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati. Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek. Dobro ga je nagrađivao. Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malog imanja, stekao bogatstvo, a stari starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu. Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući knjige. Bio je sretan. Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da se ubije, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao… Otvorio je crnu kutijicu.
U njoj je bio smotan papirić na kojem je bilo zapisano: “I ovo će proći.”
Mr. Hebiboić je podsjetio na kur’anski ajet gdje Allah dž.š. kaže:
وَلَنَبْلُوَنَّكُم بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوْفِ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الْأَمْوَالِ وَالْأَنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ ۗ وَبَشِّرِ الصَّابِرِينَ
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i glađu, i time što ćete gubiti imanja, i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (El-Bekara, 155.)
Molimo te Allahu da se u dobru ne osilimo i da u nedaći ne pokleknemo. Amin!!!
Nakon programa uslijedile su sportske aktivnosti te druženje džematlija.
