Zapis o zemlji, kratki epitaf najvećeg našeg pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara iz pjesničke zbirke Kameni spavač, objavljene davne 1966. godine, nosi snažnu poruku o bosanskohercegovačkoj državi, na vječitoj vjetrometini sila, negiranja, osporavanja, ponižavanja, tlačenja, od srednjeg vijeka do današnjih dana.
Piše: Faruk Vele
Zato Zapis o zemlji, i toliko decenija poslije, na nas ostavlja tako snažan utisak, jer sve što je Zapis o zemlji to smo mi danas i sutra.
Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u divnom Stocu.
Izložen žestokim kritikama i napadima, kako jednom zapisa dr. Sanjin Kodrić, te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama vezanim za njegov privatni život – 14. jula 1971. godine umire u Sarajevu, u 54. godini života.
On je, kako je autoru ovih redaka kazivao akademik Muhamed Filipović, podmuklo ubijen, umoren…
Zato se danas prisjećamo Maka Dizdara i čuvenog govora još jednog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pisca Ćamila Sijarića koji je sve ono što jeste bio Mak, i što jeste Bosna izrekao na posljednjem ispraćaju velikog pjesnika.
“A se leži dobri čovjek i pjesnik Mak Dizdar. Mre na svojoj baštini, na plemenitoj, na zemlji Bosni. Cijelim svojim pjesničkim bićem stajao je uz svoju Bosnu. Iz one drevne, budio je Kamene spavače i pred nas ih ko stihove svoje izvodio da nam kaže: “Eto, to su i takvi su bili oni što leže pod stećcima”. Daleko, pa preko svih Modrih rijeka bio je, prešao i stigao u jednu davnu i daleku Bosnu, u onu što je perom životožednim, a u studen kamen da, ostane trajno, ispisala svoj prkos bosanski: “Neću Istok, neću Zapad, ni Carigrad, ni Rim neću. Neću dogme i neću negve, neću tuđ skiftar i tuđ oltar. Hoću svoju slobodnu baštinu i na svojoj baštini svoga dida, jer zemlja prkosna i ponosna kakva sam ja još nigdje među zemljama ne postoji”, kazao je nad grobom velikog Maka Dizdara veliki Ćamil Sijarić.
Mak je svoju ljubav prema jednoj mu domovini, čiju kulturu i baštinu je istraživao, dešifrirajući tisućljetne poruke naših predaka ostavljene u kamenu, platio svojim životom, kao toliki prije i poslije njega.
