Na današnji dan 1992. godine dogodio se ratni zločin na Bikavcu u Višegradu.
Zločin poznat kao Živa lomača dogodio se 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 71 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene, djecu i starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.
Najmlađa žrtva imala je samo godinu dana.
Jedina koja je preživjela zločin je Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Za zločine u Višegradu suđeno je i pred domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini.
Zločin na Bikavcu, i zločin koji se dogodio 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu, predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina koji su se desili tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Na 484 stranice detaljno su opisana strašna zlodjela, kao i sam tok sudskog procesa. Do tančina je opisan i pokušaj odbrane da preko lažnih svjedoka pronađe alibi za svoje štićenike. Sve alibije Milana Lukića Pretresno vijeće odbacilo je kao “cinično i bezosjećajno orkestriranu fabrikaciju, za koju ne postoji razumna mogućnost da je tačna”.
