Verbalno, fizičko ili emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje potreba pacijentice ili nepružanje adekvatne medicinske njege, te svaki oblik nehumanog i neetičkog postupanja prema trudnicama i porodiljama tokom trudnoće, poroda i postporođajnog perioda jeste akušersko nasilje. Ova vrsta nasilja se prepoznaje kroz negativna iskustva žena koje su bile žrtve ovakvog tretmana. Zvaničnih podataka o učestalosti u Bosni i Hercegovini nema jer, zbog pretrpljenog straha, ali i predrasuda društva, mnoge žene ne žele da javno govore o onome kroz šta su prošle.
Piše: Snježana Aničić Petković; Naslovna fotografija: Laklan Ros – Pexels.com
Prema riječima predsjednice Udruženja „Baby Steps“, Amile Tatarević, u bh. porodilištima je čest slučaj zastrašivanja porodilja, prijetnji da će ubiti bebu ako ne posluša šta joj se naređuje, galama i omalovažavanje bola porodilja, a sve je to akušersko nasilje.
„Dokazivanje može biti teško. U svijetu se koristi svjedočenje žrtava, medicinska dokumentacija, izjave prisutnog medicinskog osoblja i drugih svjedoka. Takođe, pomaže i dokumentovanje fizičkih i emocionalnih posljedica. Kod nas, nažalost, drugih svjedoka nema jer porodilja često ulazi potpuno sama u porodilište, medicinsko osoblje često ne istupa jedno protiv drugog sa svojim izjavama već se ‘drže zajedno’. Medicinska dokumentacija u smislu otpusne liste sa poroda je vrlo štura i ne sadrži sve informacije koje su se zaiste i desile (poput nalijeganja na trbuh), a nadzorne kamere nisu prisutne u porodilištima zbog privatnosti pacijentice. Također, sami organi tužilaštva najčešće uvažavaju samo ozbiljno narušavanje zdravlja majke ili bebe ili smrt majke ili bebe u tužbama, da se dovede rad porodilišta u pitanje, sve manje od toga se ne uzima za ozbiljno“, govori naša sagovornica.
Doktor Samir Forić napominje da akušersko nasilje nema odlike urgentnosti niti ima rašireno prisustvo u stručnim krugovima i opštoj javnosti.
„Kao problem, zadobija medijsku pažnju tek u slučaju najgorih mogućih posljedica po život majke ili djeteta kod nas ili nedavno u regionu, a koji su zaista incidentalni. Ipak, to ne znači da je akušersko nasilje kao specifičan cilj nasilja nad ženama incidentalno. Problem postoji iako je pretežno ignoriran. Postoji iako je opća tendencija radnika u zdravstvu da se isti ignorira, jer je njegovo aktueliziranje remećenje redovnog toka stvari ili, kako bi sociolozi primjetili, mikroporetka moći koji vlada u zdravstvenim ustanovama i koji odnos između zdravstvenog osoblja i pacijenta, u ovom slučaju trudnica i porodilja, pretvara u odnos striktne hijerarhije gdje je pacijentica svedena na svoje najranjivije osnove, gdje je žena. Takav odnos je duboko pogrešan i pojačava efekt marginalizacije žena“, dodaje Forić.
Edukacija društva i osnaživanje žena
Bh. društvo je nedovoljno edukovano o samoj temi. Poražavajuća je činjenica da društvo smatra da žene, koje su odlučile da se ostvare u ulozi majke, treba da budu spremne na bol i nemaju pravo da se žale. Naši sagovornici poručuju da promjena svijesti društva zahtijeva edukaciju i podizanje svijesti putem medija, javnih kampanja i edukativnih programa.
„Važno je ohrabriti žene da govore o svojim iskustvima i pružiti im podršku. Takođe, potrebno je raditi na senzibilizaciji zdravstvenih radnika i donosilaca odluka. Tu nam pomažu međunarodne smjernice strukovnih ginekoloških udruženja i zdravstvenih organizacija i preporuke koji oni izdaju na osnovu međunarodnih istraživanja“, rekla je Tatarević.
Forić kazuje da ženama, koje su iskusile ovakvu vrstu nasilja, možemo pomoći tako što ćemo usmjeriti pažnju ka prepoznavanju akušerskog nasilja kao problema i omogućiti im da podijele svoje iskustvo.
„Tako će pomoći kako u sankcioniranju odgovornih tako i preveniranju da buduće trudnice i porodilje svoje iskustvo trudnoće i poroda vežu najprije uz traumu, a ne uz radost. Takvo djelovanje omogućilo bi razvijanje svjiesti o ovom problemu. Omogućavanje efektivnog sistema prijave akušerskog nasilja i korupcije, praćene efektivnim mjerama podizanja kvaliteta u ovom dijelu zdravstvenog sektora, također je potrebno“, dodaje doktor.
Zaštita porodilja važna i za ulazak u EU
Udruženje „Baby Steps“ je početkom godine na adrese Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkog doma i Doma naroda uputilo inicijativu kojom se traži hitna zabrana akušerskog nasilja, kao i konkretno poboljšanje uvjeta u svim bolnicama i porodilištima u našoj zemlji. Do sada nisu dobili nikakav odgovor od Parlamentarne skupštine.
„Inicijativa je upućena ciljano na državni nivo, iako smo već čuli mnoge izgovore da državni nivo ne može ništa poduzeti u vezi toga, zbog našeg kompleksnog sistema nadležnosti posebno kada je riječ o zdravstvu koje se nalazi na nižim nivoima. Izvještaj Evropske komisije je upućen BiH, ne entitetima ni kantonima pojedinačno. Da li će se zakon donositi na državnom nivou ili po entitetima to je irelevantno“, kazuje Tatarević.
Ovaj problem je potrebno što prije riješiti s obzirom na nedavno odobrenje za početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Bh. porodilišta su daleko od standarda EU i na tome se mora početi raditi odmah.
Napredak ka pristupanju EU zahtijeva brzu reakciju države, ne samo u pogledu usklađivanja propisa s evropskim standardima, već i u provođenju tih propisa kako bi se unaprijedila zaštita žena tokom rađanja.
„U tom kontekstu, očekujemo da će naše vlasti prioritet dati rješavanju ovog ključnog problema, što će poslati snažnu poruku o našoj posvećenosti evropskim vrijednostima i standardima. Pozivamo da hitno preduzmete mjere i akcije u skladu sa Izvještajem Evropske komisije o napretku BiH ka EU za 2023. godinu, u kojoj stoji da BiH treba poboljšati uslove u bolnicama i porodilištima i zabraniti nasilje nad porodiljama u skladu sa svojim obavezama iz Istanbulske konvencije“, stoji u inicijativi.
U svojoj Inicijativi su naveli nekoliko zahtjeva, a od nadležnih traže da postupaju po preporuci Evropske komisije i hitno zakonski zabrane akušersko nasilje. Forić pristupanje EU vidi kao dio šireg procesa društvene promjene.
„U pitanju je promjena uz globalizacijske procese koje civilizacijska postignuća ne vidi samo u tehnološkom ili ekonomskom napretku, nego, prvenstveno, u zaštiti ljudskog dostojanstva, prava i slobodama čovjeka i građanina, odnosno žene i građanke. To je promjena kojoj se konzervativne društvene snage opiru i u čijem sastavu naravno ima i žena, ali je, po mom skromnom sudu, neminovna. Pitanje je samo njenog intenziteta“, smatra Forić.
Kako kaže, ljudsko dostojanstvo je ideal na kojom se temelji EU, a istom težimo i mi u BiH kao moderno i evropsko društvo koje drži do onih civilizacijskih vrijednosti na kojima počiva ono što bismo naslovili kao Zapadni svijet.
„Pored ovog, tu je i ideal rodne ravnopravnosti, ideal je možda nemoguće ostvariti, ali je težnja prema njemu ono što se računa. Iz te težnje mi usvajamo standarde, vrijednosti i norme, koje naše društvo čine pravednijim za žene, pa tako i za nas sve. Na vlastima je primarna odgovornost da vodi taj proces težnje i svaki signal u suprotnom pravcu bio bi detrimentalan za društveni položaj trudnica i porodilja, a što bi se negativno odrazilo na demografsku sliku u cjelosti. Ipak, ne treba zaboraviti da ključni cilj nije onaj u domenu populacione politike nego u domenu rodne ravnopravnosti i da je žena ona društvena kategorija čiju vrijednost treba da afirmišemo u kontinuitetu“, poručuje za kraj.
