Autor teksta: Žana Alpeza
Počela si vrlo mlada da radiš. Mlada, puna energije, zdravlja, snage. Leđa sve podnesu. Siromaštvo ubije čovjeka i psihički i fizički, kad-tad dođe na naplatu. Bez razumijevanja u maloj sredini na sve si pristajala, uskoči pomozi susjedi, ovom onom. Sve do jednom!
Ti umorna ženo zaboravila si na odmor, na svoj život samo u pravcu strelice gdje te pošalju tu si dobro došla da se izradiš. Zaboravila si na svoje mišljenje ,zaboravila si da ima odmor. Sve do jednom!
Počelo je polako prvo panični napadi. Stalno na hitnoj bez ikakve dijagnoze. Kažu mlada je iscrpljena proći će. Onda nesanice, strahovi ne možeš uzići iz kuće, izgubila apetit, smršavjela, opet kod doktora ,kažu mlada je prolazi kroz razdoblje puberteta proći će. Sama u kutku sobe iz dana u dan tko zna i koliko noći nesanice. Nitko ne razumije. Jebena provincija. Šuti nemoj nikome govoriti da je boli, kako će se udati, ako je bolesna neće je nitko htjeti. K'o kostur si hodala do dvadeset i neke, dodju periodi kada se popraviš, ali nažalost to traje jako kratko. Nikoga nije ni briga za tvoje obrazovanje, jer bitno je da na magarca se stavi teret pa ti vuci. Počele druge tegobe od raznih upala, iscrpljenost organizma dolazi do oslabljenog imuniteta, jedno se redalo iza drugoga. Tako prođu tridesete, ti se boriš k'o lavica, prikrivaš tegobe od drugih. Nikoga nigdje da te zagrli popriča sa tobom pita te „kako si“?
Čak i tvoja sjenka koja te pratila se počela udaljavati od tebe. Najljepše godine života,a ti krpiš dan po dan da se na tebi ništa ne vidi. Uspjela si sebe obrazovati na način da shvaćaš koje tegobe imaš, pa si počela se sama liječiti. Uspješno, jer si pametna bez obzira na nerazumijevanje oko tebe .
Četrdesete došle kao dlan o dlan. Nove tegobe, preznojavanje noću, sve dok ne proradi štitna .Srce se iscrpilo od svega, aritmije rade svoje . Perimenopauza radi svoje. Tvoje kolegice su se već odavno udale, dobile djecu ,neke su i postale bake. Ti si ostala tu gdje jesi. Zbog jebene provincije.
Ali, Bog ti je dao mudrost. Jednog dana si se probudila rekla samoj sebi više ničega se ne plašim. Gorka čokolada mi je slatka. Sjenka koja me pratila sada je iza mene. Oni tmurni dani i dani u kutku sobe sada su samo prošlost. Oprostila sam svima koji se me iscrpljivali, koristili, izmorili, rušili. Sada samo gradiš, i to gigantske mostove. Samoća te naučila sa si postala čvrsta k'o stijena. Neprospavane noći te naučile da sada možeš hodati bosa po vatri.
Ali, negdje u svojoj mislila toliko potencijala sam imala u prošlosti, i ne znam dali je to zbog sudbine, karme, ili nečega trećega da je mene baš odabralo da sam mogla životu pružiti još puno toga.
No, izborila sam se za život koji udišem punim plućima, naučila sam se odmoriti slušati svoje tijelo koje mi šalje signale kada je dosta!
