Danas se obilježava Đurđevdan ili Jurjevo, kršćanski vjerski praznik u čast Svetog Georgija ili Jurja, a kojim se slavi početak proljeća. Iako ga slave i drugi narodi, ipak je njegov značaj neuporedivo veći za romsku kulturu.
Praznik se slavi na različite datume, u zavisnosti od kalendara koji se poštuje, kao što je slučaj i s drugim kršćanskim blagdanima. Tako katolici i protestanti ovaj praznik obilježavaju 23. aprila, dok ga pravoslavci slave 6. maja.
Nizom rituala Romi danas slave Đurđevdan, jedan od svojih najznačajnijih praznika kojim ispraćaju zimu i slave dolazak proljeća.
Đurđevdan se smatra granicom između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve. Za malo koji praznik je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.
Običaj je da na taj dan najstariji član porodice ustaje u zoru, umije se napolju, uzima drenovinu i budi ostale članove laganim udaranjem kako bi bili “zdravi kao dren”.
Narod na Đurđevdan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na “đurđevdanski uranak”, na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke. Za ovo se pripremi jelo i piće, obavezno se pripremi jagne na ražnju, a oni koji su za to zaduženi, odu mnogo ranije na zakazano mjesto i počnju s pripremama tako da se ražanj već uveliko okreće kad ostali dođu. Pjesma, igra i veselje traju često i do podne.
Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrba, kite zdravcem da budu zdravi kao zdravac, koprivom da kopriva opeče bolesti sa njim, i selenom da im duša miriše kao selen.
Prema narodnim vjerovanjima, ako je na Đurđevdan vedro, godina će biti plodna, a ako na ovaj praznik pada kiša, ljeto će biti sušno.
