U svijetu se obilježava 3. maj, Svjetski dan slobode medija.
O slobodi medija i onima koji je ugrožavaju razgovarali smo sa Senkom Kurt, dugogodišnjom novinarkom i urednicom. Završila je studij filozofije i sociologije, novinarstvom se bavi od 1987. godine. Karijeru je počela kao novinarka Sarajevske hronike, a obavljala je funkciju glavne i odgovorne urednice u dva dnevna lista “Oslobođenje” i “Dnevni Avaz”, bila je i direktorica vijesti na RSG radiju. Danas je glavna i odgovorna urednica na portalu Interview.ba.
BUKA: Svjetski je dan slobode medija. Koliko su mediji u Bosni i Hercegovini slobodni i ko najviše ugrožava tu slobodu?
Na žalost, nakon toliko godina zagovaranja, borbe, pokušaja, ne bih se usudila govoriti o slobodi medija u Bosni i Hercegovini. Ko ugrožava tu slobodu? Ko stigne, ko hoće, kome se može, rekla bih na prvu. Političari, biznismeni različitih kalibara, interesne skupine, često i sami vlasnici medija, nekompetentni i neprofesionalni mediji… Dug je spisak.
BUKA: Često govorimo o potrebi nezavisnosti medija, ali iz primjera oko nas vidimo da takvi mediji gotovo da ne postoje? Šta je potrebno da medij ispunjava kako bi se mogao zvati nezavisnim?
Sloboda, neovisnost o bilo kome i bilo čemu, profesionalan pristup novinarstvu, redakcijska i urednička odluka da se neće “prodati” za siću, da neće igrati ni za jedan tim. Znam, zvuči poprilično idealistički, ali se može. Mene su učili da novinarstvo nije profesija u kojoj ćeš se obogatiti. Danas se klikovima stiže do neprovjerenih vijesti, brzinom do laži i neistina, skapanjem dealova do bogatstva, ma šta to kome značilo.
BUKA: Najčešći primjer nezavisnosti medija se ogleda u političkim utjecajima, međutim sve češće se može primijetiti da novinari sami biraju strane, bez obzira imaju li finansijsku korist od toga. Koliko to ugrožava novinarsku profesiju i percepciju javnosti o novinarima?
Upravo o tome sam i govorila. Nerijetko sam svjedočila kako i novinari sami uskaču u političke zagrljaje, ponekad i protiv vlastitih uvjerenja, ali interes je jači. Naravno da je to jedan od najbrutalnijih načina ugrožavanje slobode medija. Odluka novinara da ne bude novinar nego glasnogovornik neke političke opcije. I znam neke koji zaista imaju i te kakvu finansijsku korist od toga. I kako prelako, bez imalo srama mijenjaju političke ili stranačke dresove. Umisle sebi da je novinarstvo misija u kojoj oni imaju uloge važnih aktera.
BUKA: Koliko sloboda medija zapravo zavisi i od nas samih, od našeg ličnog poimanja i zalaganja za slobodu? Koliko smo spremni da se borimo za slobodu?
Sloboda ovisi i od nas samih. Možda ne u potpunosti, ali na kraju krajeva svi imamo svoje izbore. Ko novinara/novinarku prisiljava da ostane u redakciji u kojoj su natjerani da “navijaju”, lobiraju, pišu neistine, izmišljaju? Pitanje je spremnosti na borbu za slobodu u medijima jednako važno kao i pitanje osobno opstanka, ali i opstanka profesije. Neki su spremni da se bore, neki nisu. Neki su uplašeni, neki idu i glavom kroz zid. Neki razmišljaju da je novinarstvo “samo posao”, čekaju plaću i ne talasaju. Raznih ljudi tu ima.
BUKA: Tokom svoje karijere ste se suočavali sa brojnim problemima, prijetnjama, targetiranjima, tužbama. U kakvim uslovima danas radite i s kojim se pritiscima suočavate Vi i Vaši saradnici?
Mirne duše i savijesti danas mogu reći da živim naslobodniji dio svoje više od 35 godina duge karijere u novinarstvu. Uvjeti u kojima radimo daleko su od dobrih. Svjedoci smo kako se vlast vlastite greške (i više od toga) krije iza floskula, spinova, izvrtanja. Svjedoci smo i kako vas bilo kakva kritika lako može stajati etikete “prodala se”, “izdajica” i tako dalje. No, s druge strane, redakcija Interview.ba, uz podršku sjajnih (uglavnom mladih) suradnica i suradnika nastoji održati makar mali komadić slobode i profesionalizma na medijskoj sceni Bosne i Hercegovine, uz još nekolicinu rekla bih slobodnih medija. Uvjeti nisu laki, ponekad nas ignoriraju, prave se da nas ne čuju, na meti smo botova, pod lupom onih koji bi da u ovoj zemlji sve bude pod njihovom kontrolom.
BUKA: Prema ranijim istraživanjima veliki broj građana smatra da je novinare opravdano tući. Šta vi mislite zašto na građani, u čije ime i za čiji interes radimo, žele tući?
Sigurna sam da je to žestoki utjecaj i spin političkih elita, kojima je rad novinara, razotkrivanje afera, kriminala, korupcije, zapravo samo smetnja do ostvarivanja vlastitih interesa. Voljela bih da se to istraživanje danas ponovi. Voljela bih da građani odgovore na pitanje da li teško žive zbog političara i njihovih afera, krađe, kriminala ili zbog novinara koji o tome pišu.
BUKA: Dugogodišnja ste novinarka i urednica. Vremena za novinarstvo su veoma teška, čak se novinari pokušavaju ućutkati na način da im se zbog njihovog pisanja može suditi po krivičnom zakonu. Da li su mediji bili slobodniji onda kada ste se počeli baviti ovim poslom ili danas kad bi trebalo da smo dostigli najveći stepen demokratizacije, kad smo nikad bliži EU?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Počela sam se baviti novinarstvom pred kraj jednog režima, uletjela u rat, pa onda u vrijeme poslije rata, pa u onda ovo trideset i nešto godina dugo vrijeme odsustva mira. No, kad se vratim u prošlost, recimo na početak 2000-tih, mislim da je bilo više slobode u medijima. Naravno i više pritisaka na novinarke i novinare, na medije. Bilo je i više hrabrosti među kolegicama i kolegama, više profesionalaca, više učitelja novinarstva. Danas sam zadovoljna u okviru vlastitog okruženja, redakcije Interview.ba, ali ne i ukupnom slikom.
BUKA: Koliko je svih ovih godina, posebno s popularizacijom interneta i online medija, tabloidnog novinarstva, neetičnog novinarstva… devalvirala novinarska profesija?
Svako vrijeme nosi nešto svoje. Ne samo u novinarstvu, već općenito. Tek ćemo vidjeti šta će se dešavati, kakve će štete i hoće li biti koristi od upotrebe AI u novinarstvu. Nije profesija devalvirala. Devalvirali su novinari koji se bave tabloidnim novinarstvom, izmišljaju, lažu, manipuliraju, ne provjeravaju….
BUKA: Radite puno i sa mladima, vidite li nove nade novinarstva i da li je ova naša profesija uopšte primamljiva, atraktivna…?
Nema dana kad ne pomislim ili ne kažem glasno da je novinarstvo najbolji posao na svijetu. Nije primamljiva, nije atraktivna profesija, ako se bavite ozbiljno svojim poslom, ako vam je bitnije da provjerite, ispitate, istražite, a ne da se slikate sa lokalnom tiktok zvijezdom ili kriminalcima. Novinarstvo ne treba ni biti primamljivo, niti atraktivno. To je odluka da tražite istinu. A istina, nikad nije atraktivna.
