Napisala: Žana Alpeza / novikonjic.ba
Ženo, raspadaš se u sto komada,a nitko ne čuje od tebe ni “a”. Koliko možeš staviti na leđa, pa nisu ona od betona, doći će dan kada ćeš se početi raspadati.
Već si se nesvjesno kolektivno počela raspadati kad su ti u mladim danima govorili da “moraš” biti pametna, slušati svakoga, ni slučajno pokazati svoju emociju ako ti je nanesena nepravda.Trpjeti.Smješiti se.Biti ljubazna.Ni slučajno se suprotstaviti nekome.Biti uzorna djevojka, požrtvovana supruga,ponizna,pokorna,poslušna.
I već polako s godinama si poprimila obrasce “prihvatljivog ponašanja”, jer tko želi uza sebe imati ženu sa stavom, svojim mišljenjem, izražavanjem emocija, udariti ponekad i šakom od stol ako treba.
Ženo, moraš biti “pokorna i poslušna”.
Razumije li te itko? Trpiš zbog mira u kući, trpiš zbog djece,susjeda,prijatelja,koga već nisi. Vidi li itko od njih koliko možeš podnijeti bez potpore.
Gdje su svi kada to trebaju staviti flaster kada stisne bol u prsima?
Gdje su svi kada si cijeli život maltretirana od muža, trpjela si ponižavanja, uvrede, psovke, u ime čega? Gdje su bili svi kada su čuli da se kroz prozor bacaju tanjuri ,jer nekome se nije svidjela večera ? Tu su,da, ali se prave da ništa ne vide i ne čuju, jer koga je briga za tvoj križ?
Gdje su svi kada si napokon stekla hrabrosti i snage da iziđeš iz okova braka koji ti je oduzeo zdravlje, dostojanstvo, sve što si gradila cijeli život? Tu su, ali čuješ samo iza leđa šaputanja i glasine „nije mogla zadržati muža“, „ nije držala jezik za zubima“, „odijevala se previše izazovno“ ,i što još ne. Tko zna što je u mom srcu i prsima što mi ne daju na makar i malo ovog čistog zraka udahnula.
Gdje su svi kad si svaku noć u suzama odlazila i odlaziš u krevet, jer nisi osjetila kako je biti majka? Tolike godine muke, nadanja. Tko te razumije? Da, čuješ iza leđa „sterilna je“, „ma tko će sa njom ostati ne može imati djecu“..i što još ne. A bol u duši steže, svaki novi dan kao planina težak. Ponekad pronađem i na toj planini spas, i odem odmaknem se od sviju i svakoga, jer tada sam sama sa sobom u svojim mislima.
Gdje su svi kada si jako mlada postala udovica? Da, bili su tu nekoliko dana, poslije se zaboravi. Svatko svojim putem. Teško je koračati kao udovica sa djecom kroz ovaj svijet bez potpore. Čuješ iza leđa govorkanja „ma brzo će se ona snaći“, „ bila je sa njim samo zbog novaca i luksuza“, i što već ne. Tko te razumije?
Gdje su svi kada si zapala u depresiju i tjednima ne izlaziš iz kuće, mjesecima hodaš kao kostur? Od raspadanja duše i beznađa koje te snašlo kome reći da je to stanje koje se liječi kao i sve druge bolesti? Čuješ govorkanja iza leđa „ma pusti je ona ti je lijena“, „ustaj se iz kreveta“,.i što još ne. A ne znaju da je doživjeti jednu noć do zore cijela vječnost u mojoj glavi, osjećaj melankolije, agonije, beznađa me stavio u oklope iz kojih mi ne da izići.
Gdje su svi kada su ti se problemi od djeteta počeli nagomilavati zbog problema u školi? Tu su,da,ali osuđuju i čujem govorkanja, „razmazila je djecu previše“, „neodgojeni su i ne znaju se ponašati“,i još što ne. A,tko zna pravi razlog problema da je sin doživio vršnjačko nasilje i već neko vrijeme se povukao u sebe, ne razgovara sa mnom, izbjegava ići u školu, izbjegava bilo koji socijalni kontakt. Razumiju li oni koja je to trauma za njegovo psihičko daljnje razvijanje. Ne, ne razumiju, čujem samo iza leđa dobacivaju sa pričama.
Gdje su oni svi kada mi treba potpora i podrška da skinem kilograme koje sam stekla iza trudnoća. Tu su, da, ali čujem govorkanja iza leđa „ ta ti se prejeda“, „ lijena je,ne želi smršavjeti“, „muž je vara tko je želi onakvu“. Da, tu su,a, ne znaju da pijem samo vodu ,izbacila sam slatko ,masno, vježbam.Ali,jednostavno hormoni su uradili svoje. Ne znaju oni kako je u ovom oklopu biti i živjeti. Nositi ovolike kilograme bez imalo sreće unutar mog tijela.
Ženo, raspadaš se u sto komada,a ne praviš buku! Nisi naučena da je ponekad dobro biti glasna, da tišina nije rješenje za sve probleme. Život je dat tebi, nitko nema pravo ti ga na bilo koji način ometati, smetati, praviti od njega cirkus.Imaš pravo da napraviš „buku“ jer tvoj um, duša i tijelo sve pamte,i kada bude vraćati kamate neće ti biti milosrdan.
