Pune 23 godine kompanija Monter Konjičanima je prva adresa na kojoj mogu naći istinski širok asortiman proizvoda potrebnih za izgradnju doma – od temelja do krova. Svaki dan njihov petnaestočlani tim radi na tome da ostanu u korak s vremenom i pruže kupcima najmodernija rješenja građenja i uređenja doma, koja će zadovoljiti sve njihove potrebe.
„Nemoguće je izdvojiti samo jedan proizvod iz naše raznolike ponude i predstaviti ga kao našu ličnu kartu. Naša lična karta je svakodnevna predanost pružanju vrhunske usluge i ispunjavanju očekivanja naših kupaca. Sretni smo da oni to prepoznaju“, kaže u intervjuu za Poslovne novine direktorica kompanije Monter Konjic Lejla Novalić.
O kriterijima uspjeha
Vi zapravo u svome programu imate sve što jednom domu treba?!
„Zaista jeste tako. Naša raznolika ponuda pažljivo je prilagođena svim fazama izgradnje građevinskih objekata. Počevši od širokog spektra visokokvalitetnih građevinskih materijala, proširujemo se sve do našeg salona namještaja, gdje kupci mogu pronaći sve što im je potrebno za potpuno uređenje svog enterijera. Smatramo da svaka faza gradnje ili uređenja doma predstavlja jedinstven izazov, stoga smo predani pružanju rješenja.“
Kada definirate uspjeh isključivo vlastitim mjerilima, možete li reći da je Monter uspješna priča?
„Moji kriteriji uspjeha nisu samo finansijski, naš ponos leži u činjenici da su članovi našeg tima s nama od samog početka, stvarajući zajedničku povezanost koja je ključna za postignuti uspjeh. Naša misija ide dalje od jednostavnog prodavanja proizvoda – želimo biti izvor informacija i rješenja za svaku osobu koja nas posjeti. U krajnjem slučaju, ukoliko ne možemo ponuditi rješenje, trudimo se barem pružiti korisne informacije kupcima. Naša prisutnost u Konjicu, ali i šire, svjedoči o tome kako smo postali nezaobilazno odredište za one koji cijene kvalitetu, stručnost i posvećenost. Mi ne gradimo samo kuće, već i dugotrajne odnose i povjerenje, kako sa kupcima tako i dobavljačima.“
O gubicima i pobjedama
Kada vratite film unatrag, od momenta kad ste preuzeli upravljanje kompanijom, koje su prepreke bile najteže za savladati, posebno ako se uzmu u obzir izazovna vremena u kojima ste sjeli u direktorsku stolicu?
„Godina 2020. bila je izuzetno teška i puna izazova za čitav svijet, ne samo zbog korona virusa koji je stopirao svijet već više zbog nestabilnog tržišta i inflacije koja je uslijedila. Za moju porodicu i mene je kraj te godine i gubitak oca, do tada direktora, Zije Novalića, predstavljao duboko emotivan i težak trenutak, donoseći sa sobom, ne samo privatne, nego i poslovne izazove. Preuzimanje direktorske pozicije u takvim okolnostima predstavljalo je suočavanje s brojnim izazovima, rizicima i svim ostalim što se očekuje u istoj. Tada sam kao prioritet postavila da firma mora nastaviti funkcionisati kao da je moj otac tu. Zajedno sa porodicom i zaposlenima mogu reći da smo to uspjeli.“
Pridružit ćete se B2B susretu Žene u biznisu u organizaciji Poslovnih novina. Mislite li da bi Vam neke prepreke u poslu bile lakše za savladavanje da ste muškarac?
„Smatram da i dalje postoji rasprostranjen stereotip u našem društvu prema kojem je građevinski sektor isključivo “muški posao”. Ja vjerujem da je ključna uloga u svakoj branši temeljena na stručnosti i znanju, a ne na spolu. Bez obzira jeste li muškarac ili žena, ako posjedujete duboko znanje i stručnost u svojoj profesiji, to je ono što istinski određuje uspjeh.“
O ženskoj podršci i karijeri
Podržavaju li žene, konkretno u našoj zemlji, jedna drugu u mjeri u kojoj bi trebale ili mogle? Šta to ženama u tim relacijama nedostaje?
„Pitanje podrške među ženama u poslovnom svijetu ovisi o mnogo faktora. S ličnim iskustvom na trenutačnoj poziciji, mogu reći da sam imala izuzetno pozitivno iskustvo u pogledu podrške od strane drugih žena u poslovnom sektoru. Rad na ovoj poziciji donio mi je samo pozitivne interakcije i suradnje s drugim ženama u poslu. Vjerujem da razmjena iskustava i međusobna podrška pridonose rastu i razvoju svakoga od nas.“
Kako jedna žena balansira na relaciji karijera – porodica i zašto to nikad ne pitamo muškarce?
„Održavanje ravnoteže između karijere i porodice zahtijeva pažljivo planiranje, dobro upravljanje vremenom, ali i podršku porodice i prijatelja. Ključno je imati jasne prioritete i postaviti granice kako bi se osiguralo da i poslovne i porodične obaveze budu zadovoljene. Vjerujem da se ovo pitanje postavlja isključivo ženama zbog tradicionalnih uvjerenja društva u kojem živimo. Ipak, svjedoci smo većeg uključivanja muškaraca u porodične aktivnosti koje su bile rezervisane “samo za žene“, što smatram itekako pozitivnim.“
O društvenoj odgovornosti
Monter je i društveno odgovorna kompanija koja dio dobiti vraća u zajednicu kroz učešća u humanitarnim akcijama, ali i kroz sponzorisanja sportista, kako pojedinaca, tako i klubova?! Na koji način određujete kome pružiti podršku?
„Predani smo pružanju podrške svima koji dijele i njeguju vrijednosti koje smatramo ključnima za zajednicu. Naš fokus je, prije svega, usmjeren na podršku obrazovanju i sportu, područjima koja prepoznajemo kao temelj za rast i razvoj društva. Društvena odgovornost za nas nije samo poslovni princip, već duboko ukorijenjeni dio politike naše kompanije. Trudimo se odgovoriti i dati doprinos svim projektima koji čine pozitivan uticaj na okolinu.“
Na listi onih kojima pružate podršku na različite načine su i škole, bolnice…
„Vjerujemo da je ulaganje u škole tj. obrazovanje i stručnost mladih nužno, ne samo za lični razvoj mladih, već i za opće dobro društva. Saradnja s obrazovnim institucijama odražava našu predanost dugoročnom prosperitetu zajednice. Cilj ove saradnje je pružiti dodatne resurse, podršku i prilike za učenje, potičući tako razvoj vještina kod mladih generacija.“
Pati li i Konjic, kao i većina općina u našoj zemlji, od nedostatka kvalificirane radne snage i kako rješavate taj problem?
„I Konjic se, kao i ostatak BiH, suočava s nedostatkom kvalificirane radne snage. U zadnje vrijeme to je više povezano s promjenama u percepcijama i vrijednostima mlađih generacija, pri čemu su društvene mreže značajno doprinijele formiranju stavova mladih, ponekad dovodeći do stvaranja nerealnih standarda i očekivanja.“
