Na održanoj 42. sjednici Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, kako su
naveli u saopćenju sa sjednice, upoznato je s aktivnostima Ministra
pravde i radne grupe na usaglašavanju Prijedloga zakona o sudu Bosne i
Hercegovine.
Dan ranije, Ministarstvo pravde je dostavilo Vijeću ministara Bosne i
Hercegovine usaglašeni novi tekst Nacrta zakona o Sudu Bosne i
Hercegovine kojim se mijenja i sam naziv zakona u odnosu na raniji Nacrt
Zakona o sudovima Bosne i Hercegovine, kao i naziv i sjedište
drugostepene sudske instance.
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine navodi da naziv Apelacionog
odjeljenja Suda, kao drugostepene instance, nije u suprotnosti sa
međunarodnim standardima i mišljenjem Venecijanske komisije. Međutim,
mišljenje Venecijanske komisije iz 2013. godine odnosi se na Zakon o
sudovima u Bosni i Hercegovini kojim je bilo predviđeno osnivanje Višeg
suda Bosne i Hercegovine, a ne Apelacionog odjeljenja Suda.
U cilju jačanja pravne sigurnosti i funkcioniranja pravosuđa, posebno u
borbi protiv najtežih oblika kriminala Europska komisija je tražila da
Bosna i Hercegoivna usvoji Zakon o sudovima u Bosni i Hercegovini kojim
će se predvidjeti i poseban drugostepeni apelacijski sud čime bi se
ojačala neovisnost kod sudskog preispitivanja odluka Suda Bosne i
Hercegovine.
Nacrtom zakona o Sudu Bosne i Hercegovine ne postižu se ovi ciljevi.
Naprotiv, koriste se ove tehničke i kozmetičke izmjene koje se odnose na
Apelaciono odjeljenje Suda, kako bi se umanjila nadležnost suda Bosne i
Hercegovine.
I uvažećem Zakonu o sudu Bosne i Hercegovine postoji Apelaciono
odjeljenje, a razlika postojećeg i predloženog novog rješenja je u tome
što po novom prijedlogu predsjednika Apelacionog odjeljenja bira Visoko
sudsko i tužilačko vijeće.
Članom 10. važećeg Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine propisano je da sud
ima Apelaciono odjeljenje, a Nacrtom zakona o sudu Bosne i Hercegovine u
članu 1. propisano je da se zakonom uređuje kontinuitet postojanja Suda
Bosne i Hercegovine i osnivanje Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine. Razlika između ova dva propisa je također i ta što je
sjedište Apelacionog odjeljenja po važećem zakonu u Sarajevu, dok je
Nacrtom zakona o Sudu predviđeno da sjedište tog odjeljenja bude u
entitetu Republika Srpska.
Članom 2. važećeg zakona propisano je da „Sud čine predsjednik i
određeni broj ostalih sudija kako je to propisano ovim zakonom“, dok
novim zakonom se predviđa da „sastav Suda i Apelacionog odjeljenja Suda
odražava različitost naroda Bosne i Hercegovine u smislu etničkog,
spolnog i drugog sastava“ čime se uvode zakonske novine, a koje su i u
dosadašnjoj praksi primjenjivane, da se prednost pri izboru sudija daje
nacionalnoj pripadnosti, a ne stručnosti kandidata.
Važećim zakonom o sudu (član 7.) propisana je krivična nadležnost i to :
„(1) Sud je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom Bosne
i Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
(2) Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije
Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine kada ta krivična djela:
a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku
nezavisnost, državnu bezbjednost i međunarodni subjektivitet Bosne i
Hercegovine;
b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu
Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu
i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge
štetne posljedice van teritorije datog entiteta ili Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine.“
Iz Nacrta Zakona o sudu brisana je odredba važećeg zakona (član 7. 2. b)
„mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne
i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i
Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne
posljedice van teritorije datog entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine.„
To praktično znači da izvršioci krivičnih djela mogu po Bosnu i
Hercegovinu izazvati ozbiljne štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu,
ali im zbog toga neće suditi Sud Bosne i Hercegovine, što je do sada bio
slučaj, već će za ta krivična djela biti nadležni entitetski sudovi.
Članom 7. stav 3. važećeg zakona propisano je :
„(3) U nadležnosti Suda je takođe da:
a) zauzima konačan i pravno obavezujući stav vezan za sprovođenje zakona
Bosne i Hercegovine i međunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg suda
entiteta ili bilo kojeg suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kojem
je povjereno sprovođenje zakona Bosne i Hercegovine;
b) Sud je takođe nadležan za donošenje praktičnih uputstava za primjenu
krivičnog materijalnog prava Bosne i Hercegovine iz nadležnosti Suda u
vezi s krivičnim djelima genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih
zločina i kršenje zakona i običaja rata, te pojedinačnom krivičnom
odgovornošću vezano za ova djela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev
bilo kojeg entitetskog suda ili suda Distrikta Brčko Bosne i
Hercegovine;“
I ove su odredbe izostavljene iz Nacrta zakona o sudu Bosne i
Hercegovine, čime se dodatno umanjuje nadležnost Suda Bosne i
Hercegovine, što ne doprinosi ujednjačavanju sudske prakse, posebno u
vezi sa primjenom krivičnog zakonodavstva u vezi sa krivičnim djelima
genocida, zločina protivčovječnosti, ratnih zločina i kršenje zakona i
običaja rata.
Članom 19. Nacrta zakona o Sudu Bosne i Hercegovine omogućava se
Apelacionom odjeljenju Suda da odlučuje o prenošenjunadležnosti sa Suda
Bosne i Hercegovine na drugi sud u entitetu ili Brčko distriktu Bosne i
Hercegovine kada je iz stvarnih ili pravnih razloga spriječen da postupi
Sud Bosne i Hercegovine.
Ovakva odredba ne postoji u važećem Zakonu o Sudu, te se opravdano
postavlja pitanje zbog čega se propisuje nadležnost Apelacionog
odjeljenja za prenošenje nadležnosti na drugi sud, a da se pri tome ne
definiraju stvarni i pravni razlozi za sprečavanje Suda Bosne i
Hercegovine da postupi u konkretnom slučaju.
S poštovanjem,
Press služba NES-a
