Arheološko nalazište, nova turistička atrakcija u Mostaru
Nakon arheoloških istraživanja na kasnoantičkoj bazilici u mostarskom prigradskom naselju Cim, u Muzeju Hercegovine Mostar su realizirali glavni projekt konzervacije i prezentacije ovog nacionalnog spomenika BiH. Projekt je uradila firma „Urbing“ iz Sarajeva, a podršku muzeju je dao i Grad Mostar.
Istraživački rad
Direktor Muzeja Hercegovine Mostar Asim Krhan kazao nam je kako, prije svega, treba istaknuti odličan istraživački rad tima arheologa i historičara koji je predvodio doc. dr. Tino Tomas sa Sveučilišta u Mostaru.
– Cijela ova priča je zapravo jako dobar primjer odnosa i sinergije prema jednom nacionalnom spomeniku BiH, kako od muzeja koji brine o tom spomeniku tako i Grada Mostara i akademske zajednice. Naš krajnji cilj je da spomenik bude konzerviran, adekvatno prezentiran i dostupan istraživačima, a na kraju da bude uključen u kulturnu i turističku ponudu Mostara – rekao nam je Krhan.
Budući izgled spomenika. Facebook
Tako je projektom konzervacije i prezentacije, uz konzervatorske radove, predviđeno i vanjsko i hortikulturno uređenje, kao i iluminacija, a za što je u narednom periodu neophodno osigurati sredstva.
Kamena plastika
Inače, krajem 1969. i početkom 1970. stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH iz Sarajeva izveli su konzervatorsko-restauratorske radove na bazilici, koji su trajali četiri godine. Dio pokretnog arheološkog materijala, kamena plastika, novac, naušnice, keramika, željezo, staklo, pohranjen je u Muzeju Hercegovine.
Potvrđene pretpostavke
Od avgusta 1966. do septembra 1969. Muzej Hercegovine je proveo veliki projekt arheoloških iskopavanja i istraživanja na prostoru Cima. Potvrđene su pretpostavke o postojanju kasnoantičke bazilike s kraja 5. i početka 6. stoljeća. Arheološko područje kasnoantička bazilika u Cimu proglašeno je nacionalnim spomenikom BiH 2004. godine.
Prije dvije godine otpočeli su novi arheološki radovi istražnog revizijskog karaktera na kasnoantičkoj bazilici u Cimu, u okviru kojih su pronađena četiri nova groba, kao i tzv. pokretne arheološke građe, koja korespondira s vremenom kasne antike.