O Bosni ti evo zborim
Na jeziku bosanskom
najstarijem ovdje što je
zabranjenom, pokradenom
oštrom mržnjom izbodenom
istinu ti evo zborim
svako slovo boli ćuti
Na ćilimu bosanskom
travom cvjetnom dugo tkanom
Milenija dva il’ više
krvlju mladom okupanom
na kostima nevinijeh
sa ibrikom izvor vode
čekam gosta dobro došla
Igman jeca il’ sevdiše
O Bosni ti evo zborim
kamen stećak još zagrlim
i njega mi otimaju
Bez jezika Bošnjak ne bih
šutih, trpih zabranjeno
sem da Bosnu dušom grlim
nisu mogli zabraniti
Put u Foču kad ugledah
jedanaest genocida
Čavkarica kraj Bileće, kosti puna
i Hadžeru preživjelu
istinu da zlu svjedoči
Oca što ga isti vode
po drugi put na strijeljanje
sve gledao pa ti zborim
Na kamenu hercegovskom
zastao sam pera oštra
valja smrti dati glavu
Pa istinu zapisujem
nezaborav da izraste
jer Bošnjaci taki jesu
pokleknu još zaboravu
O Bosni ti evo zborim
sa mirisom u akšame
ruže himber kad poteče
ezan uči sa munare
zvona crkve, jedne, druge
nije zalud pozivanje
onima što razum nose
u Bosni se i smrt živi…
Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
