Institut za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES) organizovao je jučer dijalošku sesiju sa članovima i prijateljima IGES-a na temu “Nemirni svijet i refleksije na Balkan – može li Bosna i Hercegovina igrati bijelim figurama?”. U uvodnom izlaganju prof. dr. Emir Hadžikadunić iznio je svoje viđenje narušenog sigurnosnog stanja u svijetu te kako se ono reflektuje na Balkan i Bosnu i Hercegovinu.
Prema njegovim riječima trenutno svjedočimo procesu pokušaja uspostave multipolarnog svijeta u kojem, prije svega Kina i Rusija, pretenduju da zaustave američku dominaciju i kreiraju nove odnose u svijetu zamišljenom sa više polova moći. Bosna i Hercegovina i regija, kako je naglasio, osjećaju te turbulnecije jer se ti odnosi sudaraju na ovom prostoru. “Bosna i Hercegovina je najvišim državnim aktima definirala vanjskopolitičke prioritete, prema kojima je budućnost BiH u euroatlantskoj porodici država,” istakao je Hadžikadunić. “U isto vrijeme, snažnom antizapadnom politikom BiH se zaustavlja u reformskom procesu koji bi je doveo u NATO i EU. U takvoj situaciji postavlja se pitanje kako BiH može iskoristiti činjenicu da ima preko 50 diplomatsko konzularnih predstavništava u svijetu čime je aktivni sudionik međunarodnih odnosa, kao i snažnu dijasporu? Koji su to prijatelji u svijetu koji mogu podržati put BiH i zalagati se za njene interese? Zašto je za BiH, kao i za cijelu Evropu, važna kolektivna sigurnost?
Kroz diskusiju je zaključeno da u suženom prostoru djelovanja Bosna i Hercegovina može i treba još više afirmisati vrijednosti i principe “integrativne političke kulture”, “geopolitičke komplementarnosti”, “ekonomske međuzavisnosti”, a sve radi suzbijanja psihologije straha i neizvjesnosti. Strukturu evropskog ili nešto šireg euroatlanskog sistema i dalje određuje “mehanizam kolektivne sigurnosti”, kao što je određuje i ideološka komplementarnost “liberalnog poretka” s obje strane Atlantika.
To su ključni instrumenti stabilnosti i sigurnosti za članice EU-a ili NATO-a, uključujući i države koje nisu članice, ali su svojom geografijom okružene NATO savezom, poput BiH. Ta politika se također naslanja na Daytonski mirovni sporazum (Aneks 1-A) koji je predvidio stalno prisustvo NATO snaga, koje prema slovu Sporazuma (Član I, stav 1. tačka b.), “može uspostaviti takve snage koje će djelovati pod vlašću, uputama i političkom kontrolom Sjevernoatlantskog vijeća.” To znači da NATO “može”, ako hoće, staviti svaku sigurnosnu krizu u BiH pod svoju kontrolu.
