Schmidt i obećanja
Polovinom decembra visoki predstavnik međunarodne zajednice za Sarajevski, Zeničko-dobojski, Goraždanski, Unsko-sanski i Tuzlanski kanton lupio je šakom o sto izjavivši da ovo više ne može ovako te da će nametnuti tehničke izmjene Izbornog zakona.
Ima entiteta i kantona koji su se slatko nasmijali prijetnji s najvišeg nivoa. Ovdje ne samo da je razvlašćena Bosna i Hercegovina kao kompaktna cjelina i funkcionalan državni aparat, nego je to isto u dobroj mjeri urađeno i međunarodnoj zajednici koja je dugo imala efikasne uplive na domaće političke procese. Sada se taj uticaj radikalno i sistematski smanjuje, tako da su im od svega na raspolaganju ostale samo prijetnje.
Bosanskohercegovački politički apsurd sadržan je u faktu da protiv stranaca najviše kukaju oni koji su glavni razlog njihovog (aktivnog) prisustva tri decenije nakon okončanja rata. I pri tome na javnoj sceni više niko ne vodi računa o logici, argumenti se ispaljuju sezonski, po potrebi i u skladu s kratkoročnim ciljevima. Pogledajmo samo najkrupnije nedosljednosti u kojima plivaju neki od glavnih aktera domaće političke scene.
SDA je godinama pregovarala s Čovićem, nekad ona išla tamo, nekad on dolazio vamo. Ali kad to isto radi Trojka, prigovori se svode na optužbu da „idu Čoviću na noge“. Iskreni da budemo, najvažnije je ne ići mu na ruku, za noge ćemo lako.
Trojka: Ne znaju jesu li pošli ili došli. Prvo je u njihovom tumačenju drugi naziv za državnu imovinu – livadetine. Onda, kad ih javnost ismije, dolazi korigiranje stava i nešto se kao bore, ali nedugo nakon toga strancima na raspolaganje, tj. uništavanje prepuste šumetine. Nikada na zelenu ekološku granu.
Čović: Prvo je euforično pozdravio izmjene koje je visoki predstavnik nametnuo u izbornoj noći, da bi povodom najavljenih tehničkih izmjena zakona zakukao kako je on „protiv bilo kakvih nametanja“ i da to mi trebamo dogovoriti međuse. Halo?
Dodik: Njega ne treba razmatrati, lik doslovno u jednom obraćanju pet puta upadne u kontradikciju. On je hodajući demanti, jer uvijek opovrgne sam sebe prije nego što to uradi bilo ko drugi.
Međunarodna zajednica: Pošto je Dragan Čović za njih „šampion europskih integracija“, onda valja ozbiljno preispitati samo dvije verzije – ili pojma nemaju o poslu kojim se bave, ili su tu ciljano da bi cijelu stvar doveli do potpunog političkog i socijalnog kraha.
Treće nema.
Efikasnost i ekonomičnost
Američki pisac i novinar Bill Bryson u sjećanjima na dane djetinjstva piše da lokalne novine Des Moines Tribune šestog februara 1955. godine obavještavaju cijenjeni čitalački publikum da je Državni senat Illinoisa prethodnog dana nakon žestoke rasprave raspustio sopstvenu Komisiju za efikasnost i ekonomičnost i to “iz razloga efikasnosti i ekonomičnosti”.
I eto najlogičnijeg pitanja, šta bi sve iz razloga efikasnosti i ekonomičnosti trebalo raspustiti u ovoj zemlji. Na kraju pošten čovjek dođe do zaključka da nam nema boljitka dok ne rasformiramo sve i jednu instituciju. Ovoj zemlji potreban je totalni politički, društveni i kulturološki reset, što znači da su promjene nemoguće.
Kukaj. ba
Mi smo narod sezonskih kuknjava. Tačno se zna u kojem mjesecu i zbog čega tradicionalno naričemo.
Juli: Hrvatska bezobrazno skupa, to se više ne može izdržati, dogodine idemo u Tursku na odmor.
August: Kuku i lele, nemamo kanadera, izgori munika na Prenju.
Septembar: Povratak u učionice, jeftinije je djecu obući i najesti nego školovati.
Oktobar i novembar: Prelazni mjeseci, zahladilo, a radijatori hladni, ua Toplane, dajte mazuta i grijanja.
Decembar, januar i februar: Zagađenje, ekološki horor, sve ćete nas pobiti, šta nam ovo rade, utoplite te zgrade zajedničkih institucija, cijela Evropa se utoplila, Beč pije kišnicu, a mi ništa.
April i maj: Poplave, jao, imamo bolje čamce za rafting nego za vanredne situacije.
Juni: Kakva je više ovo klima, topliji februar od maja i juna. Država d’uradi nešto.
Juli, august: Opet Hrvatska i munika.
Dakle, zbog čega god da kukamo, to je slabo i neuvjerljivo, niko nas ne zarezuje ni dva posto, još nijedan kanader nije kupljen, samo Dodik ima helikopter, čamaca ni na vidiku.
Treba bolje kukati.
O. Kebo/Analiziraj.ba