U nedjelju, 3. decembra je prva nedjelja adventa ili došašća, vrijeme duhovne pripreme za Božić. Prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine, a u došašću se vjernici pozivaju na budnost i bdijenje kako bi prepoznali Boga koji dolazi.
U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U nedjelju se pali prva, prema jednoj tradiciji nazvana prorokova svijeća. Druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.
Razdoblje došašća završava 24. decembra, na Badnjak.
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeća i to pokorničko vrijeme trajalo je 40 dana, a u 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri nedjelje.
“U te četiri nedjelje se duše kršćanske pripremaju za onoga koji dolazi, a sami pokornički značaj došašća označen je ljubičastom bojom koja označava jednu vrstu pokore te i sami katolici kao i kroz korizmu, ne slave baš onako kako slavi ovaj svijet nego pripremaju svoje srce i dušu”, pojasnio je don Pero Miličević.
Obilježje adventa je i adventski vijenac, koji je tek od 19. stoljeća uveden u tradiciju, najprije u Njemačkoj u protestantskoj zajednici, a onda kasnije i među katolike, naveo je don Pero.
Po njegovim riječima, četiri nedjelje odnosno 4 svijeće na adventskom vijencu predstavljaju pripravu za dolazak onoga svijetla koji rasvjetljuje tamu ovog svijeta.
“Četiri svijeće označavaju i radost i nadu i ljubav ali i poštovanje i u biti sve ono što Božić jeste (…) Adventske svijeće u biti predstavljaju svjetlo Kristovo koje rasvjetljuju tamu ovoga svijeta, koje daje nadu ovome svijetu, koje daruje ljubav ovome svijetu, koje udjeljuje mir ovome svijetu”, istakao je don Pero Miličević.
Pojasnio je kako se prva nedjelja došašća uzima ona nedjelja koja je najbliža sv. Andriji, a koja može najranije biti 27. novembra , a najkasnije 3. decembra kao što je to ove godine i tako će posljednja nedjelja došašća biti Badnji dan.
U došašću se svakog jutra održavaju zornice – rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer treba ustati vrlo rano da bi se stiglo u crkvu. Predstavljaju, stoga, neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju se i na zornicama. Neke od njih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Visom leteć ptice male” itd.
