Prošlo je gotovo dvije sedmice od svirepog ubistva Emire Maslan u Sarajevu, majke četverogodišnjeg djeteta, koja je žrtva femicida, a bh. javnost još ne zna šta vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine čini na kažnjavanju i suzbijanju femicida.
Ne znamo u kojoj je fazi izrada zakona o zaštiti od nasilja u porodici, šta je sa izmjenama Krivičnog zakona, niti znamo da li je išta učinjeno da se otklone trenutne anomalije jer dosta vremena će proteći do donošenja ovih zakona.
– Ocijenila bih skandaloznim ponašanje Federalnog ministarstva pravde. Čula sam nezvanično da su napravili tu neku radnu grupu. Ko je u njoj, ne znam. Mislim da rade samo na zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, a ne i izmjenama i dopunama Krivičnog zakona, što nije u skladu sa zaključkom kojim ih je obavezao Parlament Federacije BiH.
Da se donesu zakoni, proći će vremena. Šta to znači nama sad jer mi i na osnovu važećih zakona imamo mogućnost da zaštitimo žrtve, a vidimo šta se događa. Propusti! – govori za Faktor Alma Kratina, federalna zastupnica i predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
Jesu li u Gradačcu analizirali sami sebe
Dodaje kako je zbog svega u parlamentarnu proceduru uputila inicijativu u kojoj traži dostavljanje rezultata analiza koje su urađene nakon slučajeva ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu i Emire Maslan u Sarajevu.
– Ono što smo čuli u javnom prostoru iz Gradačca jeste da “nije bilo propusta” i da su oni očigledno sami sebe analizirali!? Ja tražim da dostave Parlamentu FBiH šta su po tom pitanju uradili, jesu li angažirali stručno neovisno tijelo da cijeli taj slučaj ispita. A prema onome što sam čula, definitivno nisu.
Nadalje, postavlja se pitanje da li su Federalna vlada i kantoni uspostavili komunikaciju u vezi sa zaštitom djece žrtava nasilja. Vidimo šta se događalo sa sudovima, jesu li oni odrođeni neki centri moći da donose takve odluke koje dovode do životnog ugrožavanja žrtava nasilja? Kako je moguće da se ne oduzme pravo nasilniku koji je uz to narkoman i povratnik u činjenju krivičnih djela da viđa dijete?
Da li je Ministarstvo pravde osjetilo potrebu da sa kantonalnim ministarstvima i sudstvom i tužilaštvom o tim situacijama raspravlja jer smo vidjeli do čega je to dovelo – pita Kratina i nastavlja:
– Je li to Bogom dato pravo da nasilnik viđa dijete? Zbog čega je u sudskoj praksi to i zbog čega je u sudskoj praksi da sporadično izriče maksimalne kazne za nasilje, a da su one uglavnom uvjetne? Zar nije nakon ovoga što se dogodilo bilo najlogičnije da se jedan široki diskurs i rasprava pokrenu o toj sudskoj praksi koja se mora mijenjati da bi se žrtve zaštitile. Jer sada žrtve koje se odluče da prijave nasilje samo dodatno imaju metu na sebi. Jednostavno, nisu zaštićene.
Dalje pita kako je moguće da se “primopredaja” djeteta u situaciji u kojoj je bila Emira Maslan, čini bez prisustva osobe iz centra za socijalni rad?
Znala si kakav je, što si se udavala
– Sve su to stvari koje su se u praksi pokazale kao veliki faktori rizika koji ukazuju na to da je što se tiče procjene rizika totalno zatajio u svojim odlukama cijeli taj lanac sistema zaštite od policije, sudstva, centara za socijalni rad.
U ovom momentu zaštita žrtve ovisi o senzibiliziranosti pojedinca u tom lancu. Hoće li ona naići na policajca kada prijavi nasilje koji će joj reći: “Znala si kakav je, što si se udavala za njega”. Takav policajac treba momentalno da bude sklonjen. I hoće li joj reći, kao što smo čuli u slučaju rahmetli Nizame “da nema dežurnog tužioca pa da čeka ponedjeljak”!? Zar nije obaveza da bude dežurni tužilac. Kako je to moguće? – govori Kratina i dodaje:
– Ili da žrtva koja je preplašena za svoj život u pidžami bježi negdje i od nje se traže papiri da se javi centru za socijalni rad da bi se smjestila u sigurnu kuću!? Zar ne treba onog trenutka kada neko javi da je životno ugrožen da dođe policajac i službenik centra za socijalni rad da je smjeste, da je fizički sprovedu i smjeste na zaštićeno mjesto?
Naglašava kako su se ovi primjeri mogli vidjeti u slučaju Nizame Hećimović i Emire Maslan.
– Tačno smo uočili gdje je sistem zakazao i šta možemo na osnovu zakonske legislative i procedura izmijeniti da se to popravi prije nego se i donese zakon. A da ne pričamo da je Istanbulska konvencija 2011. godine donesena, da smo mi šesta zemlja koja je 7. novembra 2013. godine ratificirala tu konvenciju koja je okvir za zaštitu žrtava nasilja i porodičnog nasilja. Mi smo bili od 2013. godine obavezni da uskladimo zakon o zaštiti od nasilja, što znači bolja prevencija, bolja procjena rizika i mi to nismo uradili – ukazuje Kratina.
Šta je sa Strategijom za prevenciju nasilja u porodici
Federalna delegatkinja i predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Aida Obuća naglašava kako se žrtve nasilja u porodici ne smiju zaboraviti.
– Ne smijemo zaboraviti žrtve nasilja u porodici već moramo kontinuirano djelovati na unapređenju njihove zaštite i prava. Komisija za ravnopravost spolova Dom naroda predložila je zaključke koji su jednoglasno usvojeni, a kojima je zaduženo Federalno ministarstvo pravde da izradi prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u porodici i prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona te da iste razmatra istovremeno kako bi se došlo do adekvatnijeg zakonskog okvira koji će u potpunosti biti u skladu sa Istanbulskom konvencijom.
Dom naroda je obavezao Federalno ministarstvo pravde da navedene akte dostavi u parlamentarnu proceduru u roku od 90 dana od dana usvajanja zaključka. Još nemamo informaciju šta je poduzelo ministarstvo – govori Obuća.
Dodaje kako se postavlja pitanje kada će Vlada Federacije BiH uputiti u parlamentarnu proceduru Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2021-2027 koju je donijela 4. maja ove godine i povukla iz parlamentarne procedure.
– Jasno je šta treba učiniti da bismo zaštitili žrtve nasilja u porodici i pooštrili kazne za počinitelje. Put je trasiran kroz standarde međunarodnih konvencija koje su obavezujuće. Nedopustivo je i neodgovorno nečinjenje prvenstveno Vlade FBiH i Ministarstva pravde – kazala je Obuća.
