Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine,
dragi prijatelji…
Sa osobitim zadovoljstvom želim vam česttati 25. novembar – Dan državnosti Bosne i Hercegovine, kao trajno podsjećanje na istorijski dan 25. novembar 1943. godine kada je počelo Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine u Mrkonjić Gradu.
Zasjedanjem ZAVNOBIH-a u teškim ratnim okolnostima fašističke okupacije, obnovljena je državnost Bosne i Hercegovine, zacrtani su njen kontinuitet, samostalnost i ravnopravnost svih njenih građana.
U tome procesu učestvovali su akteri koji su imali ne samo različita nacionalna, nego i politička i ideološka opredjeljenja, ali im je zajednički bio jedan princip. Princip slobode!
Zasjedanju ZAVNOBIH-a koji je ujedno u tom trenutku bio najviše političko tijelo Narodnooslobodilačkog pokreta, prethodila je odlučna i hrabra borba za slobodu i državu.
Odluke koje su usvojene na Prvom, potom na Drugom i Trećem zasjedanju ZAVNOBIH-a samo su izraz te vojne i političke borbe.
Da bismo danas do kraja shvatili istorijski značaj ZAVNOBIH-a, u jednoj vrsti stoljetnog istorijskog registra, potrebno se prisjetiti činjenice koja kaže da su na terirtoriji naše zemlje u posljednjih stotinjak godina egzistirale čak četiri države.
Dvije od tih država, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenca kasnije Kraljevina Jugoslavija, i Nezavisna Država Hrvatska, uopće nisu računale s postojanjem Bosne i Hercegovine kao države i gušile su svaku osobnost Bosne i Hercegovine. Njihov velikosrpski i velikohrvatski hegemonistički karakter u osnovi je nastojao poništiti sve bosansko i u smislu državnosti, i u smislu identiteta.
Druge dvije države, odnosno republike, socijalistička koja je nastala u ZAVNOBIH-u i nezavisna Republika Bosna i Hercegovina koja je proglašena nakon održavanja referenduma o nezavisnosti, nastale su upravo na suprotnim osnovama, na osnovama bosanske državnosti i borbe za slobodu, i to uprkos pomenutim hegemonističkim težnjama koje su pratili i najteži oblici ratnih zločina protiv građana i naroda Bosne i Hercegovine. Nikada, kao Bosanci i Hercegovci, nismo osjećali svojima države i državne oblike koji su nam nametani bez da nas se o tome išta pitalo, a nije nas se o tome pitalo upravo i samo u onim razdobljima kada nismo bili organizovani ni politički ni vojno.
U tim trenucima, kada nije bilo jasne bosanske snage, tada nam je nametana vlast i dominacija susjednih država u našoj vlastitoj. ZAVNOBIH kao presedan u bosanskohercegovačkoj istoriji nije samo dokaz kontinuteta državnosti Bosne i Hercegovine nego i prekid kontinuiteta otuđivanja zemlje i formiranja tuđinske uprave. Pored antifašizma, u tome je njegova najveća vrijednost. Ma kako to nekome zvučalo, historija nas neumoljivo uči sljedećem.
Oba puta u posljednjih stotinu godina kada smo se oružjem borili za državu, istu smo i odbranili, i oba puta, kada to nije bio slučaj, istu smo gubili.
Međutim, ni prva ni druga republika nisu pobjeđivale zbog oružja, kojeg su ionako imale u znatno manjim količinama u odnosu na svoje neprijatelje, već su pobjeđivale zahvaljujući principu slobode koji ih je vodio i posvećenosti slobodi za koju su se borili, kako kao pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta, tako i kao pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Jedino što je važnije od onoga sa čime se boriš jeste ono za šta se boriš. Bez resursa i sredstava se teško može opstati, ali bez osjećaja zalaganja za pravdu i slobodu gotovo svaka borba je unaprijed osuđena na propast.
Danas, tačno 80 godina nakon ZAVNOBIH-a i nešto više od 30 godina poslije referenduma o nezavisnosti, kada pogledamo oko sebe i osvrnemo se na dešavanja kako na Istoku tako i na Zapadu, mi jasno možemo vidjeti da sloboda koju živimo i uživamo u vlastitoj domovini nije za potcijeniti, ali nije ni zauvijek data niti garantovana.
Društvo u kojem živimo, uprkos svim poteškoćama koje su prisutne, nije društvo u kojem nema slobode i u kojem nema perspektive. Po svojoj suštini i karakteru ono je demokratsko, iako nam se demokratija često uskraćuje. Istina, to se nažalost ne može reći za one dijelove Bosne i Hercegovine na kojima dominatno vladaju politike koje odbacuju slobodarske vrijednosti ZAVNOBIH-a, ali onaj najvitalniji dio Bosne i Hercegovine je demokratski i slobodan.
Ponekad se čini da je naša vrlina ujedno i naša slabost, ali kada se uvidi da opstanak i kontinuirana borba za državu Bosnu i Hercegovinu zavise od onih koji posjeduju snagu, te su slobodni u duhu i uvjerenjima, tada to nije slabost, već neophodan preduslov za očuvanje nade da će Bosna i Hercegovina jednog dana postati normalna i stabilna zemlja. Istina je da mi kao država i kao građani moramo biti svjesni toga gdje se nalazimo, čime smo okruženi, na koga smo upućeni i za što smo opredjeljeni. Ali ipak isto tako trebamo znati da niko drugi osim nas samih nije garant opstanka i razvoja države Bosne i Hercegovine.
Poštujemo snagu i značaj međunarodnih asocijacija čijem članstvu težimo jer nam je to u interesu, ali postojanje države Bosne i Hercegovine niti trebamo, niti smo dužni slijepo poistovjećivati sa sudbinom pomenutih asocijacija. Na koncu, Bosna i Hercegovina je naša trajna vrijednost, a interesi su promijenjivi.
Neka nas u ova neizvjesna vremena vodi optimizam i borbeni duh, i neka nas sjećanje na našu prošlost inspiriše da gradimo budućnost u kojoj će Bosna i Hercegovina biti zemlja mira, stabilnosti i blagostanja za sve njene građane. I neka naša snaga leži u jedinstvenosti i posvećenosti ideji slobode – to je temelj na kojem treba da gradimo našu sutrašnjicu.
Drage Bosanke i Hercegovke, dragi Bosanci i Hercegovci, kada govorimo o budućnosti naše domovine, u suštini, sve se svodi na slobodu nas građanki i građana Bosne i Hercegovine, i na našu volju i želju da izborenu i odbranjenu slobodu očuvamo, ali i branimo ako to zatreba!
Sretan nam Dan državnosti!
