U Sloveniji i Hrvatskoj je zabranjena kofeinska verzija energetskog napitka Primea, jer sadrži sastojak L-teanin koji nije dopušten u bezalkoholnim pićima. U BiH bez neke naročite reakcije, o tome uglavnom govore mediji. A šta u razgovoru sa osnovcima i šrednjoškolcima primjete njihovi profesori? Pitali smo to profesoricu Selmu Karić, iz Srednje škole za tekstil kožu i dizajn Sarajevo i Mirnesa Varupu, direktora Osnovne škole Vladimir Nazor iz Zenice.
Karić ističe kako je o svemu vezanom za piće Prime prvo čula iz medija, a onda je o tome odlučila razgovarati sa svojim učenicima.
“Njega u našim školama još nema, ali ima drugih energetskih pića za koje također smatram da su ogroman problem koji se treba rješavati”, započela je profesorica.
Uočila je kako njeni učenici svoje obroke vrlo često zamjenjuju energetskim pićem.
“Poražavajuće je da su nam djeca ovisna o šećeru. Ne mogu da zamisle dan bez energetskog pića, tako je u svim školama. Pravila sam istraživanje i sa učenicima drugih škola, svi su mi isto rekli: Pijemo ih svi, u velikim količinama, pijemo ih jer nam gode”, navela je Karić.
No, pozitivnih, sistemskih primjera ipak ima.
Mirnes Varupa pedagogog i direktor Osnovne škole Vladimir Nazor, inače prve škola u FBiH sa akreditacijom „Odgojno obrazovna ustanova – Prijatelj zdrave ishrane“, pojasnio nam je šta akreditacija podrazumijeva i kako su, zahvaljujući volji i trudu, započeli proces kreiranja zdravih navika kod osnovaca.
“To znači da takvih pića ne može da bude u kuhinji naše škole. Mi smo prošli rigorozne mjere Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH, a školska kuhinja mora poštovati i pravilnik o radu školskih kuhinja u ZDK. Kod nas se uglavnom radi o kuhanim jelima, nema prženog, niti pohovanog. Kuharice imaju i odgojnu dimenziju, pa ako djeca ne žele jesti povrće, one to izblendaju i serviraju kao supu”, pojašnjava Varupa u programu N1.
Kuhinja je otvorena, pa se i roditelji mogu uvjeriti kako teče proces pripreme hrane. Od uvedene promjene do danas – broj polaznika škole se povećao, a direktor vjeruje kako će djeca navike prenijeti i na vrijeme provedeno u kući ili u biranju namirnica u kupovini sa roditeljima.
S druge strane, profesorica Karić čvrsto vjeruje da bi sve škole morale slijediti ovaj zenički primjer.
Tu spoznaju dodatno učvršćuje primjerima iz razgovora o hrani i pićima sa učenicima, koja joj nije strana jer i sama putem društvenih mreža dijeli recepte za pripremu jela, što je privuklo pažnju đaka. Otkrila je i šta joj odgovaraju na pitanje o tome zašto konzumiraju toliku količinu energetskih pića.
“Ne spavaju redovno, dugo su budni, naveče do kasno igraju igrice i kada dođe vrijeme za školu – jednostavno im treba nešto da bi funkcionisali. Godi im šećer koji se sjuri u njihov krvotok. Zabrinjavajuće je to da su im ti šećeri doručak. U našem kantonu mnogim srednjoškolcima energetsko piće je doručak”, upozorila je Karić.
Apeluje na uvođenje predmeta, i u osnovnim i u srednjim školama, koji će podučavati životu i pravilnim navikama. Istovremeno, apeluje i na dodatno edukovanje obrazovnog kadra po ovom pitanju.
