Godišnjica Udruženja žena “Most” Jablanica
U vrijeme kada se cijepaju zajednice od onih porodičnih do društvenih na svim nivoima, pa i one vjerske, govoriti o zajednici žena koje egzistira kroz Udruženje “Most” Jablanica, svakako je privilegija. Udruženje je osnovano prije četrnaest godina a već deset godina predsjednica je Ćamila Imamović, prva među jednakima. Kako stoji u opisu djelatnosti, “Osnovano je u oktobru 2009. godine na inicijativu petnaest žena koje su prošle projekat i edukaciju implementacije organizacije “Žene na žene International” Sarajevo. Misija udruženja je duhovno i ekonomsko osnaživanje žena, kako na lokalnom nivou opštine Jablanica, tako i inspirativno djelovanje na žene Bosne i Hercegovine, kao i povezivanje udruženja sa drugim udruženjima u Bosni i Hercegovini, a i šire. Vizija žene Jablanice je jaka, aktivna, samosvjesna i ravnopravna žena. Te vrijedne ruke koje se pletu u dobru i za dobro, gdje žena današnjice nalazi svoj kutak samopoštovanja ali i poštovanja koje dolazi kao sunce nakon dugih kišnih dana, primjer su da se predanim radom može napraviti puno. Radno, kako to jednako znaju u svojim kućama, na svojim radnim mjestima, žene stvaraju. Od kreativnih radionica šivanja, vezenja i drugih rukotvorina, bavljenja poljoprivrednim djelatnostima, do bosanske sofre i spremanja tradicionalnih jela i zimnice. To je formula zdravog življenja i borbe spram brojnih savremenih bolesti društva.
Tu su i lijepa putovanja sa kojih donesu još duše i lijepih iskustava ali i poleta da rade više, budu uspješnije. Žene iz Udruženja “Most” znaju prepoznati i anomalije u društvu na koje se mnogi prešutno navikavaju. Žene su prve digle glas na mobing i zlostavljanje mlade uposlenice od strane bezdušno sebičnog poslodavca.
Rad Udruženja žena “Most” prepoznali su u strukturama općine Jablanica za što im je dodijeljena povelja. U srijedu, 11. novembra bit će obilježena 14. godišnjica formiranja udruženja, na kojoj će i moja malenkost dati svoj mali doprinos. Cijeneći lijepo, jer cio život tragam za lijepom riječju, udruženju sam napisao pjesmu “Most od ženskih ruku” sa željom da ostane pečat njihovog bitisanja. Iako nas je nekada historija učila kako je mudrost srušiti most, kao književnik bliže sam tvrdnji da je teže graditi mostove. Zato ove vrijedne žene zaslužuju istinsku podršku. Kako i u pjesmi poručujem, one su tri stuba kuće a kroz udruženje su i onaj četvrti. Stub društva!
Most od ženskih ruku
Ruka u ruku izroni most
pored srušenog u dnu Jablanice
Tamo je ljubav domaćin i gost
što kleše osmijeh na svako lice
Granit je sivi kičma žena
pletu i vezu, mutvake pune
Sofra im pjesmom ispunjena
kao dragulji svijetle krune
Slatko i slano na sofru stane
za usta mnoga da malo nije
i sve ko jedna poredane
grljene šalom Romkinje Rukije
Tri stuba kuće žena znači
ovdje su četvrti rukama svile
da bude most od starog jači
tu su i ruke vrijedne Ćamile
Sestra je mala pjesniku rekla
svako u dobru rad im je gost
Sve dok Neretva bude tekla
ruke će žena biti i “Most”
Said Šteta, književnik i novinar
