Kako je zaustavljena istraga o sudaru vozova u Jablanici iz avgusta 2018. godine: Zločin bez kazne
Prasak sudara vozova u Jablanici 22. avgusta 2018. godine dugo će odzvanjati u ušima onih koji su svjedočili ovoj stravičnoj nesreći, najvećoj željezničkoj u novijoj historiji BiH.
Na licu mjesta poginuli su Fehmin Turčinović i Jasmin Ćeranić, dok je Haris Karić nekoliko dana poslije podlegao povredama.
Iz voza je u posljednji tren iskočio mašinovođa Božidar Jurenić. Upravo je Jurenić govorio da mu je to drugi rođendan i da noćima ne može spavati, da su mu pred očima samo slike njegovih poginulih kolega.
Uviđaj i uklanjanje vagona teretnih vozova trajali su danima. Pokrenuta je istraga. I na tome je stalo. Tako se dvije godine vuklo pod krinkom “istraga je u toku”. Porodice poginulih mašinovođa su pitale, novinari su pitali, ali iz Tužilaštva HNK uvijek isti odgovor – istraga je u toku.
Niko ne vjeruje
Ko je kriv? Ko je zakazao? Jesu li stvarno krivi ljudi koji su decenijama upravljali metalnim grdosijama, kako se, evo, pet godina poslije ispostavilo?
U to ne vjeruje niko, a najmanje brat jednog od stradalih Nermin Turčinović. On je u izjavi za “Dnevni avaz”, u tom svom vapaju na informaciju da je Tužilaštvo HNK obustavilo istragu o ovoj nesreći, kazao da je šokiran! Mjesecima je govorio da je njegov brat Fehmin ubijen.
– Šta da kažem, kome više da se obratim i od koga da tražim pravdu? U odluci Tužilaštva navodi se da su krive mašinovođe iz voza koji se kretao iz pravca Mostara. Ali neko im je dao slobodan prolaz, neko im je to javio. Sve to mene boli, izgubio sam brata. Siguran sam da istražne radnje nisu provedene adekvatno i da je mnogo veći broj onih koji su krivi za nesreću.
Ljudi su poginuli, oni su krivi, a njih nema više. Je li bilo crveno ili narandžasto svjetlo, sada to ne igra nikakvu ulogu, sve se svalilo na mrtve glave. Nažalost, mene to sve još boli i boljet će me do kraja života. Tužilaštvo je diglo ruke i šta sad? Imam nekih sitnih dokaza, ne znam šta dalje da radim.
“Željeznice FBiH”, to su za mene ubice. Kažu da je jedan bio pod utjecajem alkohola, drugi nije imao certifikat za upravljanje lokomotivom. I sad stavljaju mog brata zajedno s njima. Ubije ti neko brata i onda ga stave zajedno s njima na spomenik – kazao je nakon nesreće u svojoj gorkoj ispovijesti za “Dnevni avaz” Nermin Turčinović, brat poginulog Fehmina.
Osnovno pitanje, je li stravična nesreća u Donjoj Jablanici mogla biti spriječena? Jeste! Stručnjaci iz “Željeznica FBiH” su utvrdili da autostop uređaji, odnosno pružne balize na dijelu gdje je došlo do sudara vozova nisu bile u funkciji.
Uloga ovih uređaja je da upozore mašinovođu da smanji brzinu voza, da voz zaustavi naglim kočenjem ako mašinovođa ne postupi po proceduri, odnosno iz bilo kojih razloga prolazi signal pod crvenim svjetlom.
Teška nesreća u Donjoj Jablanici. Avaz
Smanjenje brzine
Dalje, ovi uređaji imaju zadatak da svojim djelovanjem automatski uvedu brzo kočenje radi zaustavljanja voza kod signala na pruzi, odnosno određenog mjesta opasnosti u stanicama, ako mašinovođa ne poduzme potrebne mjere za smanjenje brzine, odnosno zaustavljanje voza. Ko je kriv i zašto uređaji nisu radili?
Zanemarena je i činjenica da je jedan od vozova koji su se sudarili bio pretovaren, i to 110 tona više od dozvoljenog! Desetak novinarskih ekipa i dvjestotinjak mještana Donje Jablanice vidjelo je dizel-mašinu koja je nakon nesreće odvezla šest vagona koji su bili „viška“. Ko je naredio da se voz dodatno optereti?
Sve su to bila pitanja za Tužilaštvo HNK, koja, kako smatraju familije i kolege poginulih, nije ni otvorilo u istrazi.
Nažalost, istina je otišla u grob s trojicom ljudi. Božidara Jurenića niko nikada ništa nije ni pitao. Još jedan zločin bez kazne otišao je polako u zaborav.
Jedino saopćenje preduzeća
Na sva pisanja, upite, komentare, ispovijesti, iz “Željeznica” su se oglasili možda jednom ili dva puta.
Jednom, sigurno, jesu, i to kada se dogodila nesreća. A bilo je mnogo pitanja na koje je odgovore trebao dati Enis Džafić.
