Uvođenje ljetnjeg računanja vremena je predložio 1784. godine otac SAD-a Benjamin Franklin, koji je bio poznato po tome da je rado duže spavao. Međutim predložio je to kao vic. No o njegovom smislu i besmislu raspravljala se više od dva stoljeća, piše Deutsche Welle.
Otkriće jutarnjeg sunca
Sve je počelo šalom: Benjamin Franklin je bio neko ko je volio duže spavati. Kao američki delegat, uspio je pridobiti Francuze za saveznike u borbi protiv Britanaca. Živio je u Parizu već osam godina. Tu su slavljeni njegov razboriti um i pregovaračke vještine – te njegov smisao za humor. Ljudi su voljeli njegove satirične tekstove koje je pisao za Journal de Paris.
Kako je Franklin volio igrati šah do ranih jutarnjih sati, obično je spavao do podneva. U članku “An Economical Project for Diminishing the Cost of Light”, objavljenom 1784., Franklin opisuje da se jednom slučajno probudio u šest ujutro i bio zapanjen otkrivši da “sunce već sija rano ujutro”. Niko u Parizu, napisao je, nije htio vjerovati u njegovo zapanjujuće otkriće, iako ga je nekoliko puta provjerio. Ali on je sam vidio jutarnje sunce vlastitim očima, uvjeravao je Franklin.
Drastične mogućnosti uštede – i mjere
On, koji je oduvijek bio znanstvenik, također je izračunao koliko svijeća i koliko se ulja za svjetiljke može uštedjeti ako se promijeni vrijeme: ako 100.000 pariških domaćinstava ostavi svijeće da gore sedam sati ljeti, moglo bi se uštedjeti oko 64 miliona funti voska, napisao je on.
Budući da je poznato da Parižani nerado mijenjaju svoje navike i ustaju ranije, moraju se, rekao je, poduzeti drastične mjere. U tu svrhu bi Pariz ubuduće, kako je dalje naveo, trebao oporezovati roletne, racionalizirati upotrebu svijeća i buditi stanovništvo ujutro pucnjavom topova.
Bila je to, kao što je rečeno, šala, koju su Francuzi smatrali vrlo zabavnom. No, predložena promjena vremena je pala u zaborav. Tek stotinu godina kasnije dva su znanstvenika neovisno jedan o drugom predložila sezonsko pomicanje sata: 1895. novozelandski entomolog i astronom George Vernon Hudson i 1907. britanski izumitelj William Willett. I oni su pažljivo izračunali u kojoj mjeri bi se troškovi za rasvjetu mogli smanjiti pomicanjem sata.
Šala postaje gorko ozbiljna
Samo je Winston Churchill bio zapravo oduševljen tom idejom, ali ljetno računanje vremena nije se uspjelo uspostaviti u Velikoj Britaniji – ne još. Tek kada su 1916. godine, usred Prvog svjetskog rata, Njemačka i Austro-Ugarska neočekivano uvele ljetno računanje vremena, ratni protivnici Velika Britanija i Francuska te druge evropske zemlje slijedile su njihov primjer. Uštede energije na “vještačkim” ljetnim večerima bile su namijenjene potpori materijalnih bitaka Prvog svjetskog rata.
Kada je rat izgubljen, Njemačka je 1919. ukinula i nepopularni ratni relikt. U Francuskoj su farmeri, koji su prosvjedovali, uspjeli postići ukidanje ljetnog vremena 1922. Međutim, promjena vremena odmah je ponovno uvedena 1923. godine. Velika Britanija je, pak, jedina zemlja koja se kontinuirano pridržavala ljetnog računanja vremena.
Promjena vremena u ratnim vremenima
Kad je rat ponovno počeo, Njemačka se sjetila ideje o štednji energije i ponovno uvela ljetno računanje vremena 1940. godine. Berlinsko računanje vremena moralo je važiti i na okupiranim područjima. Ljetno računanje vremena ostalo čak i nakon što je Njemačka ponovno izgubila rat.
Završetkom rata mnoge evropske zemlje rekle su zbogom ljetnom računanju vremena. U Njemačkoj je godišnja promjena vremena ukinuta u istoj godini kada su formirane dvije njemačke države, Istok i Zapad su 1949. godine postigli suglasnost oko toga.
Evropske razlike
U godinama privrednog čuda više nije bilo govora o uštedama energije, a samim time ni o promjeni vremena. Tek kada je naftni šok 1973. gurnuo Evropu u duboku krizu i kada su uvedene zabrane vožnje, ljudi su se sjetili toga.
No, promjena vremena u početku je bila primijenjivana samo u Francuskoj, koja je bila jedina zapadnoevropska zemlja koja je ponovno uvela ljetno računanje vremena 1976. godine. Nakon nekog vremena, druge evropske zemlje slijedile su njen primjer.
No Savezna Republika Zapadna Njemačka je oklijevala, uostalom, podjela nije trebala biti produbljivana različitim vremenskim zonama. Godine 1979. DDR je iznenadio Zapad i najavio uvođenje ljetnog računanja vremena sljedeće godine. Od 1980. godine promjena vremena primjenjivala se u obje njemačke države. Mnoge susjedne zemlje slijedile su taj primjer.
Različiti propisi o ljetnom računanju vremena standardizirani su unutar Evropske unije 1996. godine i od tada se promjena vremena primjenjuje u svim državama članicama EU-a (osim prekomorskih teritorija) za oko 512 miliina građana EU-a i za milione susjeda u Evropi.
Decenija rasprave o smislu ili besmislu
Zagovornici i protivnici uvijek su jedni druge držali pod kontrolom dokazima o ekonomskim ili zdravstvenim dobrobitima ili štetnostima.
Nakon iznenađujuće jasnog glasovanja u online anketi širom EU-a 2018., Evropska komisija sada ponovno preporučuje da se nepopularna promjena vremena trajno ukine. Rasprava se nastavlja.
Kada bi Franklin znao kakve je turbulencije izazvala njegova satira, bio bi oduševljen.
