U fabrici “Zastava” u Kragujevcu 18. oktobra 1955. godine proizveden je prvi od 923.487 automobila “Zastava 750”, popularni Fićo.
Automobil, koji se pojavio u trenutku industrijskog razvoja Jugoslavije, pravljen je po licenci italijanskog Fiata, po kojem i nosi nadimak.
Bio je omiljeni automobil zbog svoje ekonomičnosti, pa ga je mogao priuštiti i “prosječan” građanin.
Pored građanstva, Fiću su koristile i državne službe – policija, pošte, domovi zdravlja i drugi, piše Danas.rs. Sve je počelo nakon izlaska zemlje iz Drugog svjetskog rata. Novoformirana Federativna Narodna Republika Jugoslavija ubrzano je krenula u industrijalizaciju ali su standard i kupovna moć građana i dalje bili veoma niski.
U ono vrijeme za Fiću je trebalo izdvojiti ondašnjih 450.000 dinara (7. 516 KM), otprilike 50 prosječnih plata, dok je posljednja serija iz 1985. godine koštala 476.000 dinara (oko 15 plata u tadašnjoj SFRJ). Otuda bi danas koštao oko 750.000 dinara (oko 12.527 KM).
Bez obzira na to, državno rukovodstvo razmišljalo je o proizvodnji putničkih automobila. Međutim, da bi fabrika poslovala održivo, procijenjeno je da mora da proizvede i proda bar 10.000 automobila godišnje.
Kako je to djelovalo nemoguće, opravdanost projekta je dovedena u pitanje.
Vojni vrh je u to vrijeme za svoje potrebe od preduzeća VTZ u Kragujevcu zatražio da otkupi licencu za proizvodnju vozila Jeep Willys-Overland, i to su bila prva vozila koja su sastavljana u “Zastavi”, još 1953. godine.
Kasnije je, na apel rukovodstva “Zastave”, uprkos tenzijama koje je Jugoslavija imala s Italijom a koje su se ogledale u Tršćanskoj krizi, država odlučila da – “ako već Trst nije naš, možda bi Fićo mogao da bude”.
Započeti su pregovori s Fiatom koje je vodio inženjer Branko Nikolić. Nakon četiri meseca mukotrpnih pregovora, postignut je, pod velom tajnosti, konačan dogovor i 1954. počela je montaža, prvo vojnog terenskog vozila Fiat AP-55, poznatog i kao Kampanjola a zatim i putničkih vozila Fiat 1400 BJ i Fiat 1100 B.
Osamnaestog oktobra 1955. svakodnevnica u Jugoslaviji je promijenjena jer je u kragujevačkoj “Zastavi” napravljen automobil “Zastava 750”.
Prvi primjerak imao je svega 23 konjske snage, a posljednji, proizveden 1985. godine, 27 konjskih snaga i dan-danas se čuva u muzeju “Zastava”.
Prodaja nije jenjavala ni kada su se pojavili dosta bolji automobili, a Fićo je doživio svjetsku popularnost.
Ukupno je u svijetu proizvedeno gotovo pet miliona primjeraka ovog automobila, od toga najviše u fabrici u Torinu 2.695.197, u Zastavi 923.487, u Španiji 814.926, Argentini 304.016, u Njemačkoj 172.000 i u Čileu oko 12.000 automobila.
“Kupovina Fiće je šezdesetih godina prošlog vijeka bio događaj ravan rođenju ili smrtnom slučaju u porodici. Inicijacija novog ‘ljubimca’ vršila se tako što bi vlasnik ukrcao nevjerovatnu količinu oduševljene susjedske djece i provozao ih po kraju…”, napisao je Dejan Novačić u “Leksikonu YU mitologije”.
Fićo je bio simbol vremena u kojem je gotovo svako mogao da kupi nešto što je u tom trenutku predstavljalo izuzetan kapital, ali i simbol prosperiteta jedne zemlje, koja je brinula o običnom, radnom čovjeku, tako što mu je pružila mogućnost da sebi i svojoj porodici priušti ekonomičan automobil po pristupačnoj cijeni.
