Novi srpsko-hrvatski savez nad gradom Mostarom uz podršku kapitaliste Kabirija
Posjeta vrhovnog vjerskog poglavara vjernicima na bilo kojem području i bilo kojim povodom istodobno je za tu vjersku zajednicu i historijska. Na tom nivou treba razumijevati i posjetu patrijarha Porfirija pravoslavnim vjernicima u Mostaru i Hercegovini.
Izvan tog okvira sve je dalje podložno javnim analizama i političkim opservacijama.
Društveno odgovornim građanima Mostara, sudeći po objavama na društvenim mrežama, zasmetala je mudro sročena Porfirijeva tvrdnja kako je Hercegovina “zemlja Svetog Save”.
U toj njegovoj prvoj izjavi Porfirije je isključio sve koji baštine drugačije historijsko iskustvo i imaju drugačija naučna i porodična saznanja. Na taj način Porfirije je obesmislio kasnije izrečene standardne floskule o miru, suživotu, toleranciji i općem progresu cjelokupnog društva.
A kako je jezik diplomatije i diplomatskih poruka, kada se radi o posjetama ovakve vrste, rječitiji od samih verbalnih iskaza analitičarima, doduše na društvenim mrežama i neformalnim razgovorima u užem krugu poznanika, ostalo je nejasno zašto mu je i zbog čega, nakon takve isključivosti ukazana počast na najvišem nivou u Gradskoj vijećnici.
Sudeći po izjavama i objavljenim fotografijama sa tog prijema, Bošnjaci u Mostaru, dakle i u Hercegovini, imaju dodatnih razloga za zabrinutost o svojoj sudbini i budućnosti ove zemlje.
Kordić se ni tokom tog sastanka kao ni ranije nije osvrnuo na nedavno blokiranje puta Mostar – Nevesinje održanom pod parolom “Granice postoje” što je uznemirilo svakog običnog građanina u Mostaru.
Neshvatljivo je da o tim događajima u Mostaru i Hercegovini niko od zvaničnika nije izustio niti jednu jedinu riječ. U diplomatskim rječnicima takav stav se smatra plebiscitarnom saglasnosti. Doduše, neki od onih koji pokušavaju sagledati cjelinu reći će kako gradonačelnik Mostara Bišinu, gdje su protesti održani, i prostor s desne strane Neretve i ne percipira na isti način kao onaj s njene lijeve strane.
Gradsko čelništvo prijem patrijarhu Porfiriju upriličilo je uz prisustvo predstavnika vjerskih zajednica na kojem, kazuju fotografije nije bilo predstavnike Islamske zajednice, ali zato jeste Amir Gross Al-Kabiri u ime Jevrejske, koja u ovom gradu jedva da broji šest članova.
Upućeniji u odnose gradonačelnika Kordića i mostarskog muftije mr. Salem-ef. Dedovića sigurni su da se muftija, ukoliko je i dobio pozivnicu da prisustvuje tom prijemu, nije želio odazvati tako koncipiranom protokolu, jer bi u tom slučaju bio puka ikebana.
Bosanskohercegovačkoj javnosti, a i široj, poznato je s koliko je entuzijazma muftija Dedović svih ovih proteklih godina mukotrpno radio na uspostavljanju dobrih međureligijskih odnosa, pogotovo je to slučaj sa Srpskom pravoslavnom crkvom (koja je u Mostaru i Hercegovini, nakon rata tretirana kao manjinska), na izgradnji mostova i dijaloga, a da u tome nije imao pune, suštinske i adekvatne podrške s gradskog nivoa. O njegovoj podršci SPC-u u Hercegovini sveštenici su javno i bez zadrške govorili svaki put kad im se ukazala prilika.
Mostarci znaju da je odnos s Islamskom zajednicom gradonačelnik Kordić poremetio i svojim neprincipijelnim stavovima koje je njegova administracija izrazila prema zahtjevima Medžlisa Mostar u vezi sa urbanističkim i građevinskim rješenjima za gradnju neophodnih objekata.
Gradonačelnik Kordić, nedavno će to muftija ponoviti u izjavi za medije, na najgrublji način je prešutio i pismo reisul-uleme Islamske zajednice u BiH u kojem je podržao muftijine stavove o ravnopravnom tretmanu svih građana i svih vjerskih zajednica u Mostaru. Zato bi, kažu oni koji znaju čitati diplomatske poruke, muftijno prisustvo na tom prijemu u Gradskoj vijećnici, istodobno značilo i pristajanje na javno sramoćenje i ponižavanje legitimnosti funkcije koju obavlja i muslimana u ovom gradu.
Uz to još, neslužbeni gradski analitičari problematizirali su i prisustvo Amira Al-Kabirija, koji je, kažu u bh. medijima poznatiji po optužbama za saradnju sa ruskim poslovnim ljudima, tajkunskim vezama sa bjelosvjetskim centrima, već po vjerskim aktivnostima.
Niko od desetak osoba čija su razmišljanja unesena u ovaj tekst nije htio da mu se spominje ime, jer, kažu, oni su sasvim obični građani i nisu nosioci nikakvih javnih funkcija, pa bi im u tom slučaju i ime i izjava ispali smiješni.
Na taj način indirektno prozivaju nosioce društveno političkih procesa među Bošnjacima da oni kažu šta imaju, jer na ovaj način stvaraju sliku da se u Mostaru i Hercegovini samo muftija kao vjerski dostojanstvenik očituje o političkim pitanjima. Zlobno će za njih kazati kako uopće nemaju političkog stava niti kapaciteta da se bave ozbiljnim političkim pitanjima da su se potpuno posvetili međusobnim trvenjima i ličnim interesima, ne više na dugoročne etape, već na interese na dnevnoj bazi.
Bilo kako bilo, većina Bošnjaka u Hercegovini je zabrinuta pred pitanjem krije li se iza ove posjete patrijarha Porfirija možda neki novi hrvatsko-srpski dogovor, uz asistencije izraelskog kontroverznog biznismena Amira El-Kabirija, dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine.
Narod koji je u posljednjih 150 godina imao takvo stravično iskustvo nema pravo ne postavljati pitanja ovakve vrste. Svi oni koji su izrazili bilo kakvu sumnju bili bi presretni kad bi neko od zvaničnika ponudio zdravu argumentaciju da su im sumnje neopravdane učinio bi veliku uslugu i njima, i bošnjačkom narodu i državi BiH.
Do tada, sumnja ostaje jedina činjenica.
