Obojicu, da se razumijemo, volim i poštujem zbog njihovog djela koje su ugradili u temelje nove Bosne i Hercegovine.
Piše: Akademik prof. dr. Adamir Jerković/Bošnjaci.net
Akademika Mustafu Cerića znam 30 godina i uvažavam ono što je radio kao muslimanski poglavar u odsutnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu. Džemo Latić je moj prijatelj. On je nadahnuti bosansko-hercegovački pjesnik, a njegove ilahije i pjesme se mogu uvrstiti u najbolje štivo. Napisao je divan tarih za obnovljenu džamiju u Lastvi do koje mi je neobično stalo.
Ali, izgleda, naša sudbina je da imamo izvrsne pojedince koji ne mogu da igraju u istom timu, što potvrđuje jeziva rasprava između ove dvojice akademika. Jedno vrijeme dok je zemlju vodio Alija Izetbegović te suprotnosti je sam predsjednik mogao „pomiriti“. Poštovali su ga obojica aktera ove priče. Spomenuću da smo i ja i Džemaludin Latić bili učesnici međunarodnih konferencija o Aliji Izetbegoviću 2007. i 2008. u Istanbulu. Turci, naime, redovno održavaju u svojoj zemlji skupove o djelu rahmetli bh. predsjednika. Ko bi zaboravio laskave riječi Latića o životnom djelu i liku predsjednika Bosne i Hercegovine. Publika je slušala i mene i njega sa velikom pažnjom. To jedno. Drugo, znam bolje i od Latića i od Cerića šta je Alija Izetbegović mislio o njima samim. Često sam razgovarao sa rahmetli Predsjednikom, kojemu sam bio savjetnik, i sada ću reći da je Alija Izetbegović imao o obojici visoko mišljenje. Siguran sam da on ne bi odobrio ovakve svađe koje su podastrli bosanskoj javnosti ova dvojica akademika. Jer, svađe stvaraju neprijateljstva i mržnju među ljudima. Zato bih htio da zamolim aktere ove bruke da prestanu da se javno konfrontiraju, posebno zbog neprijatelja Bosne i Hercegovine, koji danas uživaju u svađama Bošnjaka, koje su skoro butum „razbucali“, s čim se ne zadovoljavaju dok ih potpuno ne pokopaju.
U tekstovima pomenutih autora odapeto je toliko otrovnih strijela, optužbi i kvalifikacija, da mozak boli. Mislim da mi neće zamjeriti ni dr. Cerić ni dr. Latić što ću ih sada podsjetiti na riječi iz Kur’ana Časnog i na hadise, koji govore implicite o njihovoj polemici.
Ebu Hurejre, radijeallahu anhu, prenosi hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Ko otkloni mu’minu (vjerniku) teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjeg dana. A ko olakša onome ko je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu“ (Muslim).
Pročitali smo ovih dana na tuce rečenica koje su u principu sramotne za onoga protiv koga su izgovorene. Pri tome mi ne znamo jesu li uopće tačne ili su produkt glasina naših neprijatelja. Ali, ja neću da ih prihvatim, u skladu sa hadisom, a molim i čitatelje da se ponašaju tako. Jer, postupam po uputi iz Kur’ana Časnog (Suretu El-Hudžurat; 12) koja kaže:
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svog – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je“.
Sve je rečeno u Kur’anu Časnom, koji opominje ljude, pa u suri En-Nur, 19. kaže:
„One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate“.
Ili sura El-Isra, 36.
„Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista odgovarati“.
I završit ću predajama Ebu Davuda, En-Nesa’i i Ahmeda koji vele:
„Ko vidi (tuđu ) sramotu, pa je pokrije, kao da je oživio zakopanu djevojčicu.“
Prestanite stoga sa ružnim polemikama zbog naše Bosne i Hercegovine koja je životno ugrožena, a znam da je obojica volite. Uzdržite se od iznošenja u javnost drugačijih mišljenja (ma koliko vama izgledala ispravna), jer ona ne pomažu muslimanima nego ih dodatno izluđuju i dijele. Pozivam vas da zbijamo naše redove, a nikako da ih rušimo. Ovo je, možda, posljednji trenutak. Izvinite što sam vam citirao kur’anske navode, jer to je ipak vaš „teren“ ‒ jedan je bivši reis a drugi redovni profesor (tefsira) tumačenja Kur’ana. Obojica ste se „zaboravili“. Ali nećete mi zamjerite što vas podsjećam na kur’anske upute koje besumnje znate mnogo bolje od mene. Moj napor je krajnje dobronamjeran. U interesu je naše Bosne (i Hercegovine). Znate i sami koliko bih želio da ove „svađe“ među muslimanima prestanu. Ako hoćete, rado ću popiti kafu sa vama obojicom, do čijeg prijateljstva držim. Jer, znam da ste, ipak, dobri ljudi. Allahu ćemo prepustiti da odvaga šta su naša dobra djela. O lošim, Allah će kazati posljednju riječ, što slikovito veli u suri Ez-zilzal: „…pa ko bude uradio dobra koliko trun ‒ vidjeće ga, a ko bude uradio koliko trun zla ‒ vidjeće ga.“
