Piše: Faruk Kajtaz
Kakve su reakcije tzv. „međunarodne zajednice“ na najnovije i do sada uvjerljivo najopasnije prijetnje Milorada Dodike? Igranje nekakvim „granicama“ unutar BiH i najavu novih „događanja naroda“.
Ukoliko se ne popusti Dodikovim ultimatumima i željama? Da bude iznad zakona…da radi šta ga je volja…bez posljedica!?
Pa, blago rečeno – mlake i uopštene. Čak i nakon više vrlo ozbiljnih napada na Bošnjake – povratnike u entitetu Republika Srpska. Puno toga „stoji u zraku“. Poput velikog ružičastog slona, koga niko ne želi vidjeti, iako svi znaju da je – itekako tu.
Sve je to samo nastavak dosadašnje politike relativizacije opasnosti, koja prijeti doslovno svima. Čak i EU u vrijeme rata na njenim istočnim granicama. Prije svega, zbog vrlo opasne politike Milorada Dodika uz aktivnu aisitenciju Beograda i Moskve.
Puno je tu „dima“, a malo „vatre“.
Previše nekakvih rezolucija, upozorenja i osuda, a premalo ozbiljne akcije. „Stranci“ se opet ponašaju kako da se ništa spektakularno ne događa!? Kao da na barikadama oko Sarajeva i još nekoliko gradova u BiH nisu osvanule zastave sa likom ruskog predsjednika Vladimira Putina!?
Računa se na nekakav Dodikov pragmatizam i lošu finansijsku situaciju u entiteu RS. Ma hajte…molim vas…
U cijeloj toj neugodnoj „gunguli“ Amerikanci i EU su našli vremena da oktroiranog premijera FBiH podsjete na njegove obaveze. Na privatizaciju javnih kompanja i koncesije!? Smanjenje udjela korištenja uglja u proizvodnji električne energije!?
Kao da su to najvažnija pitanja, koja se sada moraju odmah staviti na tapet? Kao da Milorad Dodik već nije izveo praktični državni udar negiranjem odluka državnih organa i Ustavnog suda, a zastave zloglasnog Wagnera se ne vijore na „granicama“ unutar BiH.
Međunarodna zajednica se opet i po ko zna koji put „pravi mrtva“. Od drveta ne vidi šumu i prave probleme. Toliko potencijalno ozbiljne i velike da bi opet mogli zapaliti vatru sukoba u BiH, ali i na Balkanu. Ako se na vrijeme ne reaguje!
Ukoliko je prije tridesetak godina i bilo moguće tvrditi da se niko nije nadao krvavom raspadu Jugoslavije, sada je takav izgovor – jednostavno besmislen. Poput lošeg „crnog humora“.
Svi mi jako dobro znamo kuda to može odvesti!
Zna to naravno i „međunarodna zajednica“, ali se iz nekog razloga ne želi time ozbiljnije pozabaviti, te Dodiku i njegovim sponzorima ne slati samo poruke, već i konkretne mjere. Pokazati da se ne misli samo ozbiljno, već da se to i radi. Ili barem namjerava sigurno uraditi…
A Dodik, k'o Dodik…samo čeka iz prikrajka pravu šansu i vrijeme…da svoje namjere odvede do kraja. Da napravi taj završni korak, nakon koga više ništa neće biti isto.
Ukoliko neko misli da se secesija u BiH može dogoditi sama od sebe i da to neće imati nikakve dalje posljedice – grdno se vara. Dodik je odavno napravio svoj izbor i sada – čak i da hoće – ne može napraviti korak unazad.
Oduzmite mu šibice, dok još nije posve kasno…ne gasite vatru benzinom!
