Mislim da jedan dio motivacionih govornika danas, vrlo često i pod maskom motivacije protkane vjerskim primjerima, nanosi znatnu štetu onima koji ih slušaju. “Budite sretni, ne dozvolite da neko naruši vašu sreću, Poslanik je uvijek bio nasmijan… Izbegavajte negativnost, musliman nikad ne može biti shrvan, tužan… “
Šta se hoće ovakvim iskazima i parolama?
Zar Kur'an ne upozorava čovjeka da će biti iskušavan? Kušnje se vežu za stepen vjerovanja, što jača vjera to veća kušnja.
Poslanik je i plakao u životu i bio ljut i ratovao je… Znači, prvo, mnoge iznesene tvrdnje nisu istinite. Drugo, šta se njima izaziva ako ih neko uzme zdravo za gotovo? Svaki problem u životu doživjet će ko neuspjeh ili posljedicu neke svoje manjkavosti. Koji su kriterijumi za ovakvo crtanje uspješnog života? Treba li izbjegavati ljude koji su siromašni, bolesni, imaju probleme?
Da li je čovjek dobar samo kad je bez problema i negativnih stvari u životu?
Jedno je pozitivan stav prema životu, a drugo insistiranje da sve mora bit med i mlijeko. Med i mlijeko iz kur'anske perspektive dobijaju jedino oni koji Boga ne vjeruju i ohole se, a daje im se u nekom ograničenom periodu da bi se sami sunovratili i džehennemsko dno dotakli.
Zašto se vjernicima podastiru takve mogućnosti i takvi imperativi i to s pozicije tumačenja vjere? Islamska perspektiva života nije stanje koje nudi šaka antidepresiva koje šećere svijest, niti komoditet i uživanje, nego svjestan odabir stalnog truda, napora, borbe i zalaganja. Muslimani ne slijede poslanika koji je uživao u delicijama, išao nekoliko puta godišnje na odmor, iskazivao se materijalnim bogatstvima i uživanjima u njima, niti poslanika koji je bježao od problema u neka izolirana mjesta ili zbog lahkoće da je ulazio u raznorazne kompromise… Poslanik je živio život oca kojem umiru djeca, muža koji ima bračne probleme, donosioca objave kojeg napadaju i hoće da ubiju, vođe kojeg podanici nekad ne slušaju, Njegovi najodaniji sljedbenici su toliko znali biti umorni da kad na Hendeku nudi džennet onom ko ode provjeriti je li neprijateljska vojska otišla, unatoč takvoj nagradi mnogi nemaju snage za taj poduhvat.
To što ti nije sve potaman, to što svaki dan iznova vodiš brigu o nafaci, to što imaš probleme, to što ne možeš odgovoriti mnogim, najčešće neislamskim običajima društva, to što imaš nesporazume sa bračnim drugom, djetetom, bratom, sestrom… ne znači da si slabiji vjernik i da na sve svoje tegobe privijaš i tu – dapače, vrlo lahko može biti dokaz tvoje vjere i prilika za veću deredžu…
