Iako sam gluh za ritam i nikad nisam ovladao vještinom igranja narodnog kola nije mi bilo strano poslušati i pogledati tu narodnu zabavu. Ima u tom više slasti u probuđenim sjećanjima nego samog zadovoljstva u viđenom.
Moji doživljaji teferiča vezani su za ova postmevludska okupljanja i kola, pa uvijek u gledalište uđem s tračkom mevludske melodije u uhu. Onda mi ta mevludska melodija ko komad zemlje bačen na sito pod ritmom muzike za kolo vibriria dok se potpuno ne izmrvi i propadne kroz sito.
No, u zadnje vrijeme nema te čiste muzike za kolo. Nekad su uvedene „narikače“ s pojačalima i svako malo prekidaju ritam svojim ni melodičnim ni smislenim upadicama.
Ako i ima smisla u uzvikivanju „Moli se vlasnik mercedesa registarskih oznaka xxx, da istog skloni jer je zapriječio put“ u rimama koje sam čuo teško bih ga našao:
„Neću momka, hoću oženjena – Sačekaću da mu umre žena!
Dok slušam kontam u sebi, da li ova rima ima i neku drugu, žešću varijantu, koja je malo prilagođena povodu okupljanja i staviljena u „mevludske okvire“ – sačekaće dok mu ne umre žena – ko biva jest nakrivo al’ će ispoštovat adet. A onda sam sebi čvoknem čvoku svjestan da tražim dublji smisao tamo gdje ga nema ni plićeg.
I dok čekam u autu da ženski dio familije sretne rodbinu i podijeli pokoju riječ uzvikivanja se nižu u svom neskladu nadjačavajući i muziku za kolo i sam tapat kola.
Preklapam tako dvije samo vremenski bliske stvarnosti u svojoj glavi. Krug bijelih ahmedija na džamijskom ćilimu i melodično učenje mevludskog spjeva sa plemenitim strukovima izazvanih emocija i krug kola na zelenoj livadi sa sintisajzerom, pojačalom i narikačom s mikrofonom i vulgarnim nabojem rafalno ispaljenih parola.
Oko kola djeca, ljudi, majke i nene u svojim šamijama. Svak na svojoj frekvenciji čujnosti i zainteresiranosti.
S bismilom palim auto i dok prozor klizi ka svom zatvaranju ulijeću mi zadnji krici s ledine:
-Ja u kolo, a u kolu Duda, o radosti tresu mi se kosti…
Nakratko sklopih očne kapke, otresoh sve od onog što sam čuo osim riječi „radosti“. Radosti, radosti – ponavljam u sebi dok mi ne nadođe tekst mevludskog spjeva:
„nek je sretan i radostan onaj dan. kad je Vjesnik ljudskom rodu darovan, kad je majka Muhammeda rodila i presretna Miljenika dojila!“
Bošnjačko društvo je kao radio. Upališ i klikneš da traži frekvenciju koja ti odgovara…
