Autor: Armin Lendo
Medijska regulativa u BiH je generalno kvalitetna, ali još uvijek nepotpuna. Evropska komisija u izvještaju o Bosni i Hercegovini naglašava da našoj državi još uvijek nedostaje zakon o transparentnosti medijskog vlasništva, da vlasti nisu učinile nikakav pomak u procesu donošenja i usvajanja ovog zakona, te navodi uvođenje adekvatnog zakona kao jednu od preporuka u izvještaju.
Ako nema slobodnih medija, nema ni demokratije. Iako se problem netransparentnosti vlasništva nad medijima provlači kroz sve vrste medija u Bosni i Hercegovini, online portali čiji se vlasnik i urednik ne znaju, prednjače. Često se radi o portalima koji su politički finansirani zbog širenja propagande, međutim neki imaju za cilj samo zaradu.
Sattler i EU često upozoravaju
Kako je uslovila EU, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina (BiH) je imala rok do 2016. za usvajanje zakona o elektronskim medijima. To tada nije postignuto, ali je i dalje jedna od glavnih preporuka Evropske komisije te preduslov euroatlanskih integracija kreiranje zakonskog okvira koji bi obvezao medije da objavljuju informacije o vlasničkoj strukturi.
Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler u jednom od posljednjih medijskih istupa se dotakao upravo ove teme i položaja Bosne i Hercegovine kada su u pitanju mediji.
“Anegdota kaže da je na jednoj zabavi, spisateljica Margaret Atwood, autorica legendarnog djela “Sluškinjine priče”, u pop kulturi poznatog upozorenja na opasnosti totalitarne i distopijske budućnosti, sjedila pored neurohirurga. “Vi ste spisateljica? Sjajno!”, povika neurohirurg i nastavi, “kad se penzionišem, volio bih napisati roman!” u dovitljivom maniru, Atwood britko odgovori: “Kakva slučajnost”, reče, “kad se ja penzionišem, baš bih se voljela okušati u neurohirugiji.
U modernom svijetu blogova, postova na društvenim mrežama i instant pristupu informacijama, mnogi sebe smatraju piscima i ne shvataju u potpunosti koliko je godina potrebno za brušenje ove vještine i ulaganja da bi se postalo dobar pisac.
To još više važi za novinare. Novinarstvo je visokoprofilirana profesija koja zahtijeva napredne analitičke vještine, sposobnost da se obradi velika količina informacija, talent da se vidi širi slika, a istovremeno i oko za detalje.
Ova ključna profesija, sa zadatkom da one na pozicijama poziva na odgovornost za njihova djela, pod ozbiljnim je pritiskom širom svijeta. Ljudi su se navikli da prime vijest čim se nešto desi, a istovremeno su se odvikli da plaćaju za tu uslugu. Rezultat toga se osjeti u svim redakcijama – neizmjeran vremenski pritisak, prelazak sa financijski zahtjevnog istraživačkog rada na jeftine izvore tuđih mišljenja, te smanjeni budžeti. Nije onda ni čudo da svake godine brojni principijelni novinari i novinarke daju otkaze iz očaja zbog stanja novinarske profesije.
Mediji su najčešće ogledalo društva u kojem djeluju. Pravne države, države sa niskom stopom korupcije i transparentnom i odgovornom vladom nalaze se na visokorangiranim pozicijama u međunarodnom vrjednovanju slobode medija. U poređenju sa većinom svijeta, države članice EU imaju relativno dinamične i neovisne medijske sektore. Međutim, kako je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen naglasila u svom govoru o stanju Unije 2021. godine, ključno je napraviti dalje korake na zaštiti neovisnosti i pluralizma medija.
Revolucionarni evropski Zakon o slobodi medija koji je trenutno u zakonodavnoj proceduri u EU, donijet će nove zaštitne mjere protiv političkog utjecaja na uređivačke odluke i protiv nadzora novinara. Naglasak je stavljen na neovisno i stabilno finansiranje javnih medijskih servisa te na transparentnost vlasništva nad medijima i dodjelu državnog oglašavanja. Propisuju se i mjere zaštite neovisnosti urednika i objelodanjivanja sukoba interesa. Zakon će također urediti pitanje koncentracije medija.
Ovo su standardi koje će Bosna i Hercegovina morati usvojiti na svom putu ka Evropskoj uniji, uključujući veću transparentnost po pitanju vlasništva medija, finansiranja medija, kao i usvajanja zakona o elektronskim medijima. Nadalje, mora se ojačati finansijska održivost javnih emitera, njihova nezavisnost i kvalitet. Jačanje slobode izražavanja i slobode medija je jedan od 14 ključnih prioriteta na kojima BiH mora poraditi prije nego je moguće otvoriti pregovore o pristupanju. Nažalost, sloboda medija u BiH je i dalje suočena sa izazovima”, kazao je Sattler.
Nacrt zakona za reguliranje transparentnosti medijskog vlasništva
Udruženje BH novinari, nevladina organizacije JaBiHEU, Vijeće za štampu i online medije BiH te Fondacija Mediacentar u sklopu projekta “Mediji i javnih ugled” predstavili su 2018. godine Nacrt zakona za reguliranje transparentnosti medijskog vlasništva, pluralizma informacija i oglašivačkog tržišta u BiH.
Ipak, do danas nema nikakvog pomaka kada je riječ o usvajanju ovog zakona, čime su i mediji oštećeni.
O tome koja pitanja su regulisana Nacrtom i zašto do danas nije usvojen za Raport govori Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari.
“Predloženim Nacrtom je regulirano više pitanja koja nisu riješena ni jednim medijskim zakonom ili pravnim aktom u BiH, kao što su: transparentnost medijskog vlasništva po horizontalnoj i vertikalnoj liniji, sprečavanje sukoba interesa i koncentracije medija, kao i stvaranje registara medija kod Regulatorne agencije za komunikacije (za elektronske medije) i Vijeća za štampu i online medije u BiH (za štampu i portale). Nacrt sadrži i odredbe o formiranju Fonda za pomoć medijima kako bi se dugoročno riješilo ulaganje u medije i razvoj pluralisitčkih medijskih sadržaja od značaja za bh. građane.
Nažalost, u prethodnim godinama Ministarstvo prometa i komunikacija BiH je provodilo različite aktivnosti ili fingiralo kao da nešto radi, kako bi se u javnosti stvorio dojam da je stalo i domaćim vlastima i pojedinim akterima iz međunarodne zajednice da se ovo pitanje riješi. Jedna od tih aktivnosti je priprema nacrta Zakona o elektronskim komunikacijama i Zakona o elektronskim medijima, koja bezmalo traje desetak godina i koja je bila nešto intenzivnija posljednje dvije godine. Pri Ministarstvu prometa i komunikacija djeluje Radna grupa u kojoj nisu na adekvatan način zastupljeni predstavnici medijske zajednice – prije svih predstavnici regulatora, samoregulatora i udruženja medija. Predstavnici RAK-a, koliko znam, sudjeluju u radu te grupe ili su pozivani da daju mišljenje… Dakle, Ministarstvo prometa i komunikacija namjerava u nacrt Zakona o elektronskim medijima ugraditi 2 člana koja se tiču transparentnosti vlasništva. Možda su već i napisali ta rješenja, nemam potpune informacije… Sve ovo rade uz sudjelovanje predstavnika međunarodne zajednice, ali ne i medijske zajednice”, kaže Rudić.
Takva rješenja su za novinare neprihvatljiva
“Jer, ukoliko budu usvojena, neće riješiti sva pitanja koja su povezana sa vlasništvom, sukobom interesa, koncentracijom medijskog vlasništva, registrom medija, itd… Ovaj prijedlog od dva člana u okviru Zakona o elektronskim medijima ne bi riješio ključno pitanje rada medija u interesu javnosti, a ne u interesu političkih, nacionalnih ili ekonomskih lobija, pa i interesa stranih država, koji su duboko involvirani u bh. medijsku industriju. Također, izvan zakona bi ostala obaveza javnosti vlasništva za štampane i online medije.
Znači, zakonom se žele nametnuti dvostruki standardi za medije u jednoj državi. Ovo polovično rješavanje transparentnosti vlasništva nije dobro ni zbog brojnosti online medija i njihove ekspanzije u BiH, te činjenice da se na njihov rad, širenje neprofesionalnih sadržaja i nepostojanje javnog impressuma, ima najviše primjedbi od strane stručne javnosti”, dodaje Rudić.
Iz Vijeća za štampu i online medije BiH govore kako bi Nacrt sada trebalo ponovo pregledati i doraditi, odnosno prilagoditi novim tehnologijama i promjenama koje se dešavaju u online medijima.
“Također, postojećim zakonima koji regulišu oblast medija, uz zakon o transparentnosti vlasništva u medijima, nedostaje i zakon o oglašavanju, koji su još u formi nacrta. Usvajanjem ova dva zakona osigurala bi se efikasna transparentnost vlasništva u medijima i u konačnici omogućilo potpuno pravo građana na tačne, provjerene i blagovremene informacije. Neophodno je da se u BiH čim prije stekne politička volja i konačno usvoje ovi nacrti”, govore iz Vijeća za štampu i online medije BiH.
A, o tome zašto se ne usvajaju i ko to ‘koči’ nadovezuju se iz BH novinara.
“Transparetnost vlasništva i javna objava podataka u vezi sa vlasništvom je prvi korak u razbijanju klijentelističkih veza između medija i određenih politika i ekonomski moćnih ljudi, zatim način da se smanji ako ne i spriječi manipulacija informacijama i obmanjivanje javnosti u vezi sa određenim temama i na kraju, to je i odgovorno i moralno ponašanje medija prema javnosti jer mediji traže od sviju transparentnost, posebno od javnih organa i političara, onda i sami moraju na jedan način biti transparentni.
Sve navedeno je razlog zašto je Nacrt Zakona o javnosti medijskog vlasništva i pluralizma informacija ostao na nivou nacrta i u ladicama Ministarstva prometa i komunikacija BiH od decembra 2018. godine”, kažu iz Udruženja BH novinari.
“Rješenja iz ovog Nacrta duboko zadiru u sadašnje političke i klijentelističke veze vlasnika medija i političkih struktura koje raspolažu javnim novcem, onemogućavaju transparentno finansiranje medija iz javnih budžeta – to su dva glavna razloga zašto godinama nacrt zakona stoji u ladicama Ministarstva, umjesto da je još 2019. predložen Vijeću ministara BiH ili poslan u parlamentarnu proceduru”, dodali su.
Dok se čeka usvajanje zakona na državnom nivou, pojedine institucije rade ono što se uraditi može, pa je tako Vijeće za štampu početkom 2022. godine usvojilo izmijenjeni i dopunjeni Kodeks za štampane i online medije BiH koji u članu 22 – Transparentnost štampanih i online medija propisuje sljedeće:
“Štampani i online mediji na prigodnom će mjestu sadržavati: naziv, adresu, broj telefona i elektronsku adresu i kontakte odgovornog izdavača i urednika, kojima mogu biti upućivane žalbe i prigovori na pisanje štampanih i online medija.”‘
Nacrt zakona je, kako kažu iz Udruženja BH novinari, urađen u skladu sa svim standardima i direktivama EU kao i preporukama Vijeća Evrope.
“A to, u tranzicijskim državama poput BiH, nije “popularno” jer traži od svih da budu transparentni prema javnosti i da rade u interesu građana. U ovom konkretnom slučaju, javnost se traži i od vlasti i od medija”.
Česti napadi na novinare
Dok u BiH postoji na desetine štampanih i online medija bez transparentno navedenog vlasnika ili bez impresuma, oni koji ga imaju i rade svoj posao često su izloženi nasilju.
Frišak primjer dolazi iz Brčkog gdje je 19. augusta brutalno pretučen vlasnik portala Times.ba Mirza Dervišević. Inače, Times.ba je poznat po tome što objavljuje tekstove o aferama i malverzacijama u Brčko distriktu zbog kojih je dobijao i prijetnje, ali i “dobronamjerne” savjete da se time ne bavi.
O pritiscima za medije i novinare nedavno je govorio i ambasador Sattler.
“Iako je fokus boraca za medijske slobode u BiH bio posljednjih mjeseci na prijedlogu da se kriminalizira kleveta u RS, i to opravdano, bitno je napomenuti da prijetnje i pritisak na medije postoje u cijeloj BiH.
Postoji i nekoliko istaknutih slučajeva u Federaciji u kojima su političari i institucije koristile svoju moć da napadnu i izvrše pritisak na novinare. Uvrede, prijetnje i ponižavanje novinara potiču javnost da uzme stvari u svoje ruke. Na protestima pred zgradom Federalnog parlamenta nedavno je došlo do neprihvatljivih napada na novinare. Očekujemo da novoformirana Federalna vlada poduzme mjere kojima će ojačati slobodu izražavanja i slobodu medija.
Zabrinjavajuće je vidjeti širom BiH da ne postoji institucionalno procesuiranje prijetnji ili napada na novinare. Prijavljeni slučajevi vrlo rijetko rezultiraju osuđujućom presudom. Brojne vlasti nemaju uspostavljene sisteme koji posebno evidentiraju prijetnje novinarima.
Zabrinjavajuća je i tendencija pokretanja parnica kako bi se ušutkali kritičari ili izvještavanje koje ne ide na ruku određenim strukturama. Kako bi spriječili stvaranje okruženja koje tjera novinare na samocenzuru, sudovi trebaju odgovoriti brzim procesuiranjem predmeta klevete i uz dosljednost sudske prakse pri određivanju naknade štete. Zakonodavstvo o slobodnom pristupu informacijama i govoru mržnje ostaje fragmentirano i neusklađeno sa međunarodnim i europskim standardima. Odredbe o zaštiti podataka i pristupu informacijama se još uvijek tumače na način da se primat daje zaštiti ličnog, a ne javnog interesa”, poručio je Sattler i dodao da su sloboda izražavanja i medija temelj svakog slobodnog društva”, rekao je Sattler
Stanje u EU
U maju, povodom Dana slobode medija i dok Evropska komisija nastoji doći do političkog konsenzusa u procesu donošenja zakona o slobodi medija (EMFA) na nivou EU, objavljena su dva nova izvještaja koja svjedoče o stagnaciji, čak i o djelomičnom pogoršanju stanja s medijima u Evropskoj uniji.
EMFA je zakon koji bi prvi put regulirao medijski sektor na nivou EU, i to jačanjem transparentnosti vlasništva nad medijima i većom uredničkom i finansijskom slobodom u medijima.
U tom smjeru išla je i izjava predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen kada je najavljivala EMFA-u: “Medijske kompanije ne mogu se tretirati tek kao svaki drugi biznis”.
Svoj prijedlog teksta EMFA-e Evropska komisija predstavila je 16. septembra 2022., navodeći kao ciljeve: osiguranje slobode uredničkog odlučivanja u medijima, zaštitu novinarki i novinara od spywarea, neovisno finansiranje javnih medija, transparentnost vlasništva nad medijima i oglašavanja u njima, posebno javnim novcem, kontrola koncentracije vlasništva nad medijima, zaštita od manipuliranja sadržajima big tech platformi, te osnivanje Evropskog odbora za medije.
Da je stanje u EU sad već jako ozbiljno, pokazuje godišnji izvještaj Media freedom report 2023. evropske watchdog mreže Liberties o nivou ugroženosti medija u 18 zemalja članica EU. U izvještaju se navodi da stanje, generalno, ili stagnira ili je sve lošije, a Hrvatska se posebno često spominje u onim aspektima po kojima se stanje s medijima u EU pogoršalo.
U Izvještaju Media freedom report 2023. Hrvatska je označena kao jedna od sedam članica EU s “riskantnom koncentracijom vlasništva nad medijima” i kao jedna od tri, uz Slovačku i Sloveniju, u kojoj građanke i građani medijima izrazito više ne vjeruju. Posljednje je prošle godine konstatirala i Evropska komisija.
Hrvatsku se proziva i zbog brojnih fizičkih i verbalnih napada na novinare i novinarke. Kao posebno sredstvo pritiska navode se SLAPP tužbe, posebno od strane sudija, a opće stanje pogoršava i nepotpuno funkcioniranje Zakona o pravu na pristup informacijama.
Drugi izvještaj o medijima bilo je istraživanje češkog Committee for Editorial Independence (CEI) o zabrinutosti građana i građanki zbog stanja s medijima u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj. CEI navodi da je veliko istraživanje javnog mnijenja proveo u “kritično vrijeme” dogovora oko EMFA-e.
Istraživanje je utvrdilo rapidan rast zabrinutosti u četirima srednjoevropskim članicama EU. U Češkoj i Slovačkoj uzrok zabrinutosti za medije u prvom redu je koncentracija vlasništva krupnog kapitala nad medijima. U Poljskoj i Mađarskoj, ipak, uzrok zabrinutosti prije svega su pritisci državnih vlasti na medije.
Za kraj ćemo istaknuti mišljenje iz Udruženja BH novinari o tome zašto je za građane i medije važna transparentnost medijskog vlasništva.
“Usvajanje legislative u vezi sa javnošću medijskog vlasništva je od značaja za građene jer će im omogućiti uvid u to koji pojedinci, institcije i/ili politike stoje iza određenog medija kroz vlasničku strukturu i kroz utjecaj na kreiranje medijskih sadržaja.
Građani i cjelokupna javnost kroz transparentost medijskog vlasništva i javnu dostupnost podataka o vlasništvu moći će saznati, naprimjer, šta je pozadina pisanja samo pozitivnih tekstova o nekom ministru naprimjer ili zašto se određene javne kompanije reklamiraju samo u tom mediju”, kazali su nam.
Ministarstvu prometa i komunikacija smo poslali upit o trenutnom statusu zakona, ali odgovor nismo dobili.
